Sve je stvoreno za ljubav. Klas pjeva u polju, raskoš učvršćuje istinu vremena. Ukrštaju se riječi znakovi,tajanstveni tragovi niču iz dubine izgubljenih dana. Tako život pjeva u ljubavi svijeta; i sviće jasnoća slična kakvom božanskom licu u samoći; ili ponoćni blijesak koji, iznenada, obasja tamna područja zaborava. Osjećanje sporih ruku koje rastapaju snijeg, tajna ljeta, mekano žamorenje ptica u bijegu. Jose Ramon Medina (1921) |