Destinacija Kotli.I Hum.Naime nakon današnjeg ručka,pakiranje familije i u paketu lansiranje prema sjeveroistoku Istre nam naše,podno Učke!
Da vas nebi ostavio u neznanju gdje se to nalazi kratak opis rute: dakle za one iz pravca Rijeke,kad izađete iz tunela vozite prema Buzetu,pri dolasku zapravo kod prolaska mjesta Roč ispod slijedom znakova skrenete lijevo (mislim prometno a ne politički,ne!) i tuda cca.nekijeh 5 km slijedom znakova po tijesnom asvaltu dođete u seoce ponad slapova-Kotle! E' to je prizor,napose za nas iz središnje i zapadne Istre gdje nema nikakvih potočića i sl.prirodnih lijepota,a skoro da ni bara iliti lokvi je nestalo nestankom goveda i drugih papkara i kopitara u domaćem vlasništvu!Daklem,nakon uparkiranja pored nekoliko desetina drugih vozila raznih destinacija i provenijencija svi naprosto pohrlismo prema žuborećem potočiću ispod trošnog mosta a ponad prelijepih brzaca i kaskada sa malim slapovima nemirnog potočića.Naravno da ni trenutka nisam oklijevao a da ne izvučem fotkač (doduše onaj malo staromodni,idiot ili kako li se ti zovu..?) pa škljoc vamo škljoc tamo,ma nemreš odolit,bar ja jer ja to uvijek gledam iz nekog umjetničkog rakursa a i fotke će mi poslužit za izvuć akvarele istog.Ispod dakle mosta nešto niže nalazi se renovirana mlinica iliti stara vodenica iliti vodeni mlin ,baš onako ko iz bajke u jednoj strani podno usjeklog kanjona te prirodne vododerine sa privlačnim šumovima i žuborom vode.A naravno da i upotrijebih moj novi mobač za snimanje kratkih inserata i žubora vode što je nešto doista nenadoknadivo i šteta je to ne vidjeti i pohraniti u memoriju istoga,jeli?Nakon skitanja i snimanja po brzacima i udisanja svježeg zraka koji ostaje ponad slapova potočića,sjedosmo u vozilo pa pravac Hum.
A Hum je kao što valjda znadete,najmanji grad na svijetu ili se barem kao takav predstavlja.Danas je to mjestašce od svega dvadesetak stanovnika,ali zato posjetitelja ima barem triput toliko barem u ovo zimsko nedjeljno popodne sa blagim povjetarcom sa jugozapada.S obzirom da u ovo zimsko vrijeme nema gužve po tijesnim uličicama,nema ni otvorenih galerija ni suvenirnica a, to su mjesta u koja obavezno navratim (pogodite zašto?) no s obzirom da tu imam dva poslovna partnera koji ljeti dobro rade ne ponudih ništa i trećem i jedinom otvorenom objektu,enoteki Imela ali zato moja bolja polovica kupi neki čaj..hm,proizvođač neka tvrtka iz Koprivnice??? ..a ma!
Nakon lunjanja svratismo u konobu Hum na kavicu,mali intiman prostorčić od cca.desetak sjedećih mjesta u nutra i toliko vani pod natkrivenom terasom,dva para u ćoškovima ,konobar ne nešto naročito raspoložen ,vidi se da prostorčić vapi za malom rekonstrukcijom jer kad bijah prije 7-8 godina bijaše isti ambijent,jedino se ne sjećam konobara.Sjedosmo za stol za šestero jer bijaše prazan sa čistim stolnjacima pa naručismo pićence,a mali odmah uprska stolnjak Coca colom,pa žena bijelom kavom,pa kćer opet Coca colom pa ...e' ja nisam!Kao ugostitelj po struci mrzim da dođu neki prolazni gosti i za sobom ostave dar-mar,ali i to su gosti,a gost je uvijek u pravu zar ne?Uz to i sanitarije naprosto zjape za hitnom obnovom..... uuu ala se raspisah a trebalo je to biti opis putešestvija no bit će,bit će...........za neki slijedeći put i neku drugu destinaciju.U svakom slučaju vrijedi pola dana izgubit u pješaćenju pored tih ljepota,vjerijte mi!
Post je objavljen 19.02.2006. u 21:01 sati.