Jedna od prvih stvari koju morate uraditi prije odluke o kupovini dionica je odlučiti koji su vaši ciljevi, odnosno kojoj kategoriji tradera pripadate. Neki su nestrpljivi i žele brzu zaradu (zar nismo svi? ;)), te su skloni prihvaćati velike rizike po principu ''sve ili ništa'', naravno, velik rizik znači veliku vjerojatnost da će takav trader prije izgubiti novac, nego brzo zaraditi, ali to je rizik na koji je spomenuti bio, ili je bar trebao biti spreman.
Takvi traderi se bave daytrading-om, trgovanjem u kojem ulazimo i izlazimo iz pozicije (posjeda dionica) u roku od pola sata-sat vremena, u principu daytrader ne ostaje u poziciji preko noći. Već na prvi pogled nam je jasno da takva trgovina zahtjeva velike iznose novca, dosta više od zakonski propisanih 25 tisuća usd. U ovom trenutku se vjerojatno početnici pitaju ''zašto zakon sputava slobodnu trgovinu, zbog čega?''. Zbog velikog broja onih koji su uvjereni da znaju (zar nismo svi? ;)) izgubili novac, mnogi čak i posuđeni novac, te pali na teret države (ne nužno kao socijalni slučajevi, već kao izgubljeni potrošači), što državi ne odgovara. Ako se nema ogromne količine gotovine, potrebno je imati margin account (iako u pravilu jedno dolazi s drugim, i obrnuto :)), zato što se na burzi primjenjuje T3 pravilo, tj. novac od prodanih dionica vam se isplaćuje nakon 3 dana. Znači, ako posjedujete 10.000 usd u dionicama npr. AMD-a, a upravo ste dobili hint za neku drugu dionicu, te planirate u utorak ujutro prodati AMD i kupiti tu drugu, nećete moći, jer će novac od prodaje na vašem računu biti tek u petak. Zato ta 3 dana posudite novac od brokera – margin account.
Među ''investitore kockare'' mnogi ubrajaju i trgovce opcijama te trgovce koji "short"-aju dionice, ali o tome bi se moglo mnogo raspravljati, situacija nije crno-bijela. Ukratko, kad poželite daytradeati može vam se dogoditi da broker procijeni kako niste sposobni za to te vam ne odobri daytradenje, isto vrijedi za shortanje (prodaju posuđenih dionica zbog procijene kako će pasti cijena istima, te ih zatim vraćamo vjerovniku (tj. onom koji nam ih je posudio), nakon što smo ih otkupili za manji iznos od onog za koji smo ih prodali. Zajeb je ako cijena poraste.). Za trgovanje opcijama morate potpisati poseban ugovor kojim prihvaćate, odnosno potvrđujete da ste upoznati kako je trgovanje opcijama iznimno riskantno te da se sposobni prihvatiti veliku mogućnost gubitka. Tako da broker bude miran ako prodate kuću za 100,000.00 usd uvjereni da u vama leži rodjeni winner, uložite u opcije i za par mjeseci izgubite sav novac pa dođe do ''kako? zašto? nisam je kriv! nisam znao", ''gdje je Esc??''. Nema tipke ''Esc'', kad lova ode – više je nema, game over. Zato treba biti vrlo oprezan.
Uf, opet sam skrenuo s teme. :) Svakako, ponovimo, individualne investitore dijelimo u 3 kategorije;
a) growth investors,
b) value investors i
c) dividend investors.
A) Growth investors - investiraju u kompanije na duži period, i u skladu s tim biraju kompanije koje "obećavaju", odnosno one za koje smatraju da će u sljedećih godinu dana ili par godina povećati prodaju i prihode, tj. da će im redovito rasti prihodi na razini od bar 15% godišnje. Kod individualnih investitora tako najčešće trguju oni kojima trgovanje nije primarni posao, a željeli bi trgovati tj. žele sami odabrati gdje će uložiti za razliku od onih koji svoj novac povjere na raspolaganje nekom investicijskom fondu. Jer ako se čovjek budi u 6.15h ujutro kako bi u 7h mogao biti na poslu i raditi sve do 16h, te zatim ići kući (cca. 16.30h) ručati, jasno je da nema vremena svakodnevno pratiti zbivanja na marketu tj. proučavati kompanije i izabirati potencijalne dobitnike tj. firme/dionice u koje će ulagati na day ili swing trade principu. A ulagati napamet, odnosno bez svih potrebnih podataka na temelju kojih odlučujemo da li ući u dionicu i kad izaći, je izuzetno riskantno tj. sigurno vodi u gubitak.
B) Value investors - su oni investitori koji smatraju da vrijednost dionice ne ovisi isključivo o vrijednosti i stanju kompanije, bez obzira što je dionica dio vlasništva neke kompanije, već i o mnogim drugim detaljima i trenutnom raspoloženju investitora. Makar, ovako na prvi pogled, "growth" način investiranja djeluje najlogičniji, ja bih mogao reći da spadam u Value investors tj. u finijoj podjeli, u swing tradere, što bi predstavljalo "umjereniju" varijantu daytradera tj. swing traderi stoje u poziciji do par dana, tj. dok traje "momentum". U tih par dana se sigurno nisu značajnije promijenili fundamentalni pokazatelji određene kompanije, ali zbog raznih vijesti, bilo loših ili dobrih, cijena dionice se značajno pomakla, a cilj swing tradera je "uhvatiti val". I kod daytradera je cilj "uhvaiti val", ali u kraćem periodu.
C) Dividend investors - kao što sama riječ kaže, ti investitori trguju vrlo konzervativno, biraju "blue chip" dionice koje imaju male pomake cijene, ali redovito isplaćuju dividende, najčešće kvartalno (svaka četiri mjeseca), a primarni cilj tj. prihod dividend investitora je prikupljanje dividente, a, ako kompanija isplati veću dividentu, za očekivati je da će porasti i cijena dionice.
Post je objavljen 19.02.2006. u 18:54 sati.