Pregled posta

Tamna noć i mali mjesec,
u mraku svijezde zalutale,
nježna svjetlost raspršila se
razbijena o krošnje šume nestvarne.

Šuma sama u crnoj tmini
vjetar nosi miris tuge,
miris straha, miris kraja,
u gustoj tjeskobnoj tišini.

Tišinu reže šum krošnji,
šum lišća u vječnoj noći,
osjećaj izgubljenosti traje u trenutku,
koji kao da nikada neće proći.

Samo mjesec kao svjedok
u noću žaču očaja krik,
krik boli, krik patnje,
poslijednji krik duše jedne same
...u tišini.