Kao u svim vremenima, bilo je i u Isusovo vrijeme, ljudi koji su raspolagali neobičnim ozdravljujućim snagama. A ipak – izliječiti cijelog čovjeka – duboko do u njegovo srce – prije svega osloboditi ga od grijeha koji ga čini bolesnim, bilo je za sve prisutne pismoznance koji su vrebali Isusa, djelo huljenja na Boga. U njihovim očima si Isus utvara nešto što samo Bog može. «Kako može govoriti tako jedan čovjek? On huli na Boga. Tko može opraštati grijehe osim Boga jedinoga?» Ovo je bio za njih jedan razlog više za odbaciti Isusa i izvrgnuti ga smrti. Za one pak, koji vjeruju u njega, moralo bi oproštenje grijeha biti jedan nesumnjiv znak da je Isusu poklonjena božanska moć, da je Bog sam u njemu djelotvoran. «Vi trebate prepoznati», kaže Isus «da Sin čovječji ima punomoć, ovdje na zemlji, opraštati grijehe».
Samo Bog može opraštati grijehe. On to čini po Isusu u kojemu je prisutan – ozdravljujući i opraštajući. Znači li to da nitko više ne može opraštati grijehe? U toliko ne, jer je svo ljudsko opraštanje utemeljeno u Božjoj opraštajućoj volji i samo On može oprostiti grijehe. Također i svećenik izgovara, u sakramentu pomirenja, oproštenje, ali ne iz svoje osobne punomoći. Kroz njegova usta govori Isus «ja ti opraštam tvoje grijehe». Ali nije tu samo svećenik koji može u ime Isusa opraštati. Mi svi smijemo drugim ljudima opraštati kako bismo im u tome poklonili Božje oproštenje.
Božja bezgranična spremnost opraštanja
Kako bih osjetio ozdravljujuću snagu oproštenja, moram imati povjerenje u Božju bezgraničnu spremnost opraštanja. Samo tako mogu osjetiti da mi je zaista oprošteno. Jedna psihoterapeutkinja mi je jednom prilikom rekla kako, u svojoj praksi, susreće čak i kršćane koji ne mogu prijeći preko svoje krivnje, naročito ako ih ona teško pritišće. Ona im je savjetovala da si dopuste u ispovijedi, sakramentu pomirenja, prihvatiti Božju opraštajuću ljubav, od svećenika si dozvoliti u pamet dozvati: Bog ti je oprostio!
U sakramentu pomirenja susrećem Isusa koji mi oprašta svu krivnju, iako je ona još toliko teška.
On mi dozvoljava osjetiti, što je već u obećavajućim riječima starozavjetnih proroka izgovoreno od Boga; Ja činim sve tvoje pogrješke poput oblaka! Ja ih bacam iza svojih leđa! Ja ih utapam u dubine mora! U Isusu nastala ljubav Božja prema čovjeku liječi ono što je duboko u mojem srcu još bolesno. Isus liječi ono što je još u meni uzeto, Isus liječi što je u meni još gluho za Božju spasilačku i oslobodilačku riječ. On ozdravlja moju sljepoću i otvara mi oči srca za svoju ljubav koja upravo u opraštanju ne poznaje granica.
*P. Felix Schlösser, prevela Katica Kiš, preuzeto iz Predigtforum der Redemptoristen
Post je objavljen 19.02.2006. u 00:00 sati.