Marketing
MALI PAS
Htio bih napisati par rijeci o svojoj obitelji. Ili bolje receno o jednom clanu obitelji.
Oni koji me na neki nacin poznaju, znaju da moju svijetlu stranu svemira sacinjavas upravo obitelj. Bez obzira na bilo koji dosadasnji uspijeh, nekada mi se zivot ucini teskim. Previse misli zaokupi mi mozak a previse posla umori mi tijelo. Ali vec sama pomisao na cilj i moje andjele vraca mi snagu i pozitivnu misao. Tu su kako bi sva imalo smisla, kako bi pobijeda bila slada a ja bio ono sto zelim biti.
Cini mi se da sve ima neki smisao osim jednog. Mali “pas” Candy.
Jos od ranih dana imao sam nevjerojatnu averziju prema malim psima iako nisam imao neki poseban razlog. Mozda zbog koje kakvih filmova ili mozda crtica u kojima prikazuju pretjerano blesave i antipaticne zene u bundama ispod litara sminke- kokoske ali obavezno u krilu s nekim isflustiranim prdekalom koji moli boga da ga ne napadne nista vece od krpelja jer nema sanse, ali svejedno histericno laje na sve sto se pomakne. To su obicno neke pudle, pekinezeri, maltezeri, fritezeri,… s nekim smijesnim imenima poput: cici, pipi, rudi, pupi, miskica, suskica, nje, nje, ovo ono… Moj koristi polovicu tih imena uz jos dodatne koje ne znam izgovoriti.
Interesantno da se bas meni koji dobijem svrab po mozgu kad ugledam takvog psa upravo takav s-tvor meni desi. Ali nije bilo puno biranja, jer ja sam bio taj koji je upao u obitelj s takvim clanom i vec mu cetri godine trazim smisao.
Kazu da je mali pas dobar za dijecu. Nije istina! Kad bi se dijeca igrala, pas laje iz petnih zila. Ne zeli igru. Mada ga razumijem, mogao bi se razbiti.
Kazu, sa psom se barem mozes prosetati. Nije istina! Ovaj je programiran na dvadeset metara pola sata. Ili se umori ili lize neko govno.
Kazu, mali psi su pametni. Nije istina! Moj ne kuzi nista. Dodi, sjedni, stani, kreni,… ma kakvi, ni makac. Nekada se u stanu namontira deset centimetara pred zid i tako meditira dok ju netko ne pomakne. (ili ja ne prestrasim) Ako padne kisa a pas vani u panici smo, ne pokupimo li je na vrijeme utopiti ce se. Ili smociti, a onda smrdi ko kuga.
Kazu, pas je najbolji covjekov prijatelj. Mozda, ali ovaj moj laje kada god me vidi ili ne vidi ali cuje, a kada me ne cuje ali osjeti tada me ugrize!
Uzmimo da u prosijeku moj mali pas zalaje bar dva milijona puta u jednom danu, od kojih me bar dvadest puta probudi dok spavam. Znaci, ako iskalkuliram u ove cetiri godine ta “suskica”, “puskica”, “njuskica”,…j…joj pas …, me probudila barem 14 600 puta!
Zamislite da vam netko kaze da ce vam pokloniti nesto sto ce vas u naredne cetiri godine toliko puta nepotrebno probuditi. Pucali bi mu u noge, mislili bi da ce vam u najmanju ruku pokloniti picajzle na guzici.
Sjetio sam se prijatelja Lujota (kakvo ime- takav lik, kakav lik- takav pas), koji ima nekog smijesnog malog psa. Svaki put kada bi pokusali pricati na telefon pas bi vristao dok ne bi valjda u nesvijest pao. Medutim, nije sav problem u psu vec i u Lujoto. Kad bi pas zapoceo sa izbezumljenim urlanjem, Lujo bi prekinuo razgovarati sa mnom i nastavio njemu ili njoj objasnjavati kako je nepristojno lajati dok se prica. Valjda ostatak dana pas prica ili igra sah.
Nije sve samo u galami. Mozete zamisliti kako samo ja izgledam dok “secem” svog malog psa. Kao Lujo. Objasnjavam psu da se mora prije ili kasnije pomaknut s mjesta ili s nekog govna jer ce pasti mrak pa ce upasti u neku rupu na cesti ili ce naici neka macka pa ce biti panike.
Ma kakvi, ne dignem li ju i odnesem kuci nastaviti ce s razmisljanjem do Uskrsa.
Ipak, nakon ne previse razmisljanja, mislim da je svrha mog malog psa da nas jebe svakog na svoj nacin…
Vidi se da mi nije samo “Mala Macka” bila manijak…
;) Sunchi Blogeri ma gdje god bili!
Post je objavljen 19.02.2006. u 00:39 sati.