Gledam te dok hodaš, lijepa nehajnice,
uz pjesmu glazbala što se gore lomi
i hod tvoj je skladan ko i tvoje lice
dok duboki pogled neku žalost tomi;
Kada tako gledam u umjetnu sjaju
tvoje blijedo čelo uljepšano boli
i kada mu baklje sjaj sunčani daju,
kraj očiju što ih svijet na slici voli,
Velim: lijepa li je! i divno se ljeska!
teške uspomene kraljevski koraca!
Kruna! A srce je tek ubrana breskva,
zrela kao tijelo za ljubav mudraca!
Jesi li ti voće puna bajna soka,
ili si posuda za suze kraj svijeća?
Miris koji nosi maštanja duboka,
jastuk koji gladi, košarica cvijeća?
Neke su od tuge i tužnije oči
za kojima nema ni najmanje tajne
škrinjice bez blaga, svetišta bez moći,
praznije od neba i jednako sjajne!
Pa što, neka bude bar pričina skladna!
Dosta je za srce što mrzi strahotu!
Što ako si glupa il ako si hladna?
Dosta je i maska! JA LJUBIM LJEPOTU!
BAUDELAIRE(CVJETOVI ZLA)
Post je objavljen 18.02.2006. u 22:46 sati.