Najvažniji događaj koji se desio 18. veljače 1993. godine prema pisanju Skopaljskog vjesnika jest protjerivanje zadnjih Hrvata iz sela Grnice. Riječ je o 13 civila, koji su svo vrijeme trajanja sukoba, od 11. siječnja 1993., proveli u kućnom pritvoru - bili su, naime, svi zajedno smješteni u jednoj kući. U njihovu izvlačenju posredovao je UNPROFOR, a grnički Hrvati su u prvim večernjim satima stigli u selo Trnovaču.
Tako je Grnica, nakon višegodišnjeg tihog iseljavanja, na današnji dan prije 13 godina, u potpunosti ostala bez Hrvata.
18. veljače 1993. nastavljeni su i pregovori predstavnika HVO-a i Armije BiH uz sudjelovanje predstavnika Promatračke misije europske zajednice i UNPROFOR-a. Intenzivan je bio i rad mješovitih komisija, a opće je mišljenje da, iako pregovori teku sporo, ipak daju vidne rezultate.
Istoga dana počelo je i izvlačenje postrojbi koje su u Uskoplje došle iz drugih mjesta. To se prije svega odnosi na jajačku brigadu Armije BiH koja je prebačena u Travnik, a ne, kako je ranije dogovoreno, u Zenicu, što je očit dokaz kršenja potpisanih sporazuma koji, između ostaloga, proizvodi dalje nepovjerenje između dva naroda i nikako ne doprinosi smirivanju stanja na području Uskoplja.
Istoga dana počelo je, pod nadzorom zajedničkih timova, i zatrpavanje položaja okrenutih prema Hrvatima, a koje je šest mjeseci prije izbijanja sukoba izgradila Armija BiH na brdima oko grada (2005.).
Iseljavanje grničkih Hrvata trajalo je veoma dugo. U knjizi Ruža na vjetru (Hrvatska uzdanica, 2003.) na str. 133. donijet je nepotpun popis grničkih obitelji, Marinčića, Mlakića, Nikolića, Spajića, Vukoja i najbrojnijih Trbara, koje su napustile Grnicu. Mjesta u koja su odselile ove obitelji doista su raznolika. Pored uskopaljskih mjesta tako nailazimo i na Bešku, Piškorevce, Đakovo, Vukovar, Mostar, Široko Polje, Koprivnicu, Dugo Selo, Osijek, Pulu, Australiju....
Na fotografiji: Grobljanska kapelica u Grnici (Trbare) koju su, kao i groblje, djelomično oštetili pripadnici muslimanskih snaga (foto: Vrhbosanska nadbiskupija)