Sinoc, kad se vrati iz topla hamama,
Prodjoh pokraj baste staroga imama;
Kad tamo, u basti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajase Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je nebi bilo da je kod sultana!
Pa jos kad se sece i plecima krece...
-Ni hodzin mi zapis vise pomoc nece!
Ja joj nazvah selam. Al" moga mi dina,
Ne sce ni da cuje liijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po basti djule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleci puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dodje lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alcak, sto za njom crko!
Aleksa Santic
Post je objavljen 19.02.2006. u 20:14 sati.