nekada mi nije bilo jasno, kako ljudi mogu sate i sate provoditi uz uko ugodne, ali pritom, i vrlo zatupljujuce igrice... no, prije nego sto nastavim pisati glavnu temu, predjimo u prvi branch igara koje ja igrah, da bi se kasnije lakse znali vratiti kod elementarnog slucaja...
case age<15
prvo su bile mackice. bilo je to stvarno davnoooo. imate macku i imate kante za smece. imate bijeloga pasa koji tu macku oce celo vrijeme pojesti, ali vi ste macka.daklem, macka je mudra. skacete sa kante na kantu, da bi dosli do plota (ili ograde po naski)... i onda vam se namece izbor. izbor ? da izbor, mislim da su i tvorci matrixa igrali mackice u vrijeme dok sam ja bijo klinac. enivej, stvar izbora: u koji prozor uskociti i u kojoj od soba okusati srecu? da li loviti miseve u neutralnom siru? pojesti psima svu hranu dok spiju, etc... igrao sam je prije neg sam dobijo kompijutor, ali, isto tako, pamtim je kao PRVU igru na svom pc 386 dx 40 mhz 1mb rama 14" philips briliance, 80mb kompijuteru...
vratio sam se sa natjecanja... box od 10 komada 5.25" disketa je bio spreman. ono sto je meni falilo da se pretvorim u monstruma je redoslijed tipa:
cd igre[enter]
md nekanova[enter]
cd nekanova[enter]
copy a:*.* c:[enter]
nekanova[enter]
srecom, kao sto rekoh, nisam to znao, pa je moj japa, tada glavni racunarac u obitelji, kopirao nove igre, ko mrvu kruha...
uz mackice, prije prve sljedece, bijo je i IMP tamo (za one koji ne znaju sta je: SHAME ON YOU!, ali ipak da kazem da je to bila jedna stara pretece arkanoida (ili za jos novije generacije DX-BALL)...
e sad, nakon nekon vremena, mackice i IMP su fakat dopizdili i tu sam zamalo prvi puta pao pod krizem i ostavio se igranja za cijeli zivot (govorimo o ljetnom obrazovnom razdoblju 4. razreda OŠ)... ali, ne, tata je bijo dobar, pa sam dobijo jos igara... dave i prince of persia
dave, da dave (ili jos zvan dangerous dave, btw, sve ovo sto opisujem, barem iz ovog prvog razdoblja, imate na home of the underdogs ili slicnim abandonware stranicama, gdje se cuvaju igre koje su zla i bahata djeca napustila i sad cekaju da im zli ljecnici ustkaju injeckije vjecnog spavanja. a kad neko dijete pita starce: e, a gdje je ona nasa stara igra? a ovi na to: pusti je. ona je sretna sada. spava. spava dugim snom... barem jedna igra bude izgubljena, i nikada vise ne nadjena (ok, lemingsi su iznimka, jer se netko sjetio napraviti 3d verziju. jebote mudrosti. sta ce za 10 godina? 4d? 5d? gdje je tome kraj...)), da nastavim za DD-om. uglavnom, taj jeben*i dave nikad nisam prosao. dosao sam do zadnjeg nivoa milijun puta. jos uvijek imam traume. ali nikad prosao, bog mi prosti dusi, ali mislim da je to bilo neprolazno i zapravo zamisljeno kao neka droga koju klincima daju, da bi kasnije u zivotu bili uporni, cak i glede stvari koje je, ocito, nemoguce napraviti (tipa voljeti uciti. ulizivati se profesorima. prvu placu spremiti u stednju, umjesto da je zapiju, etc...)
prince? e da, prince... to je bila igra... prvi puta kad sam je pokrenuo, igrao sam je 3 sata bez da sam trepnul... i dosel na ? na drugi level, ocito... nazalost, saznal sam da postoji neka kombinacija (iz znatizelje) SHIFT+L koja je zauvijek promjenila nacin igranja igrica. poznatija u svijetu kao CHEAT. da, varanje. neznam ko je opce zmislil varanje u igricama...
iddqd, prince megahit, idkfa, idspispopd... console 9, pamtih ih bolje nego imena rodjaka... a zasto ? zato jer su mi isprali mozak...
ali dobro... proslo je doba prince-a, a ja sam bijo znatizeljan...
jedno popolne smo mario i ja gledali kaj sve pise na disketama...
na jednoj pisalo wolf.
pih. kaj bi to moglo biti ? heliokopter neki ? moguce, tak je zvucalo. nista. ja zical tatu. tata dosel. par naredabi i gle, wolf radi. i jos kakva igra... nismo se cijelo popolne micali od kompa, prosli epizodu jedan (tam vam je onaj lik boss sta ima dva chainguna umjestu ruku ugradjene)... i onda ? NISTA. RAZOCARANJE veliko poput suznih ociju dvoje klinaca kojima nije jasno zast su bi neki zao covjek napravio igru gdje se moze igrati prva epizoda, a ostalih 5 ne moze...SHARE WARE... da, sad mi je jasno. 13 godina poslije mi je jasnija namjera. ali svejedno nije fer... sta su opce stavljali da postoji 6 epizoda. jebo ti to. jebo mojih megabajt rama, i mjenjanje config.sys-a u szs i autoexec.bat u bgb, da bi EMS-a oslobodio, ako ne mogu igrat dalje...
ali nista, bilo je jos igara na disketama...
stavise, za sljedecu je trebalo primijeniti isti trik za EMS, ali vrijedilo je... commander keen in: goodbye galaxy
dugo sam mislio, a jos uvijek sam prilicno uvjeren, da sam najveci strucnjak za tu igru u blizoj i daljoj galaksiji. stvarno sam obozavao tu igru. hrpa levela. imas pistolj, trambulin (ili kak se vec zove ono na cem skaces), obicni skokovi, lake kontrole i peri...
tu i tamo otkrijes neke nove fore, sta te iz nivoa prebacuju u neki drugi level...
moras spasavat starcice u crvenom, sa bijelom bradom. svi mrmljaju o nekom "oracle chamberu". tada mi nije bilo jasno, ali sad mi se cini da su svi htjeli stici na sastanak administratora baza podataka... i da im se prilicno zurilo...
kvaka ? da, mora biti kvake, inace bih je zavrsio... naime, sta: postojalo je nekoliko piramida (izmedju ostalog). ali do jedne, na kojoj ruka bijase nacrtana, nisam nikako mogao doci...
a kaj se staraca u crvenom tice, cini mi se da ih bilo potrebno skupiti dovoljan broj, a nakon sto se to dogodilo, igra se skreshirala (crna pozadina i neki bijeli pravokutnici)...
a nista, crtl+alt+del, i mozda cu sljedeci puta imati vise srece...
dugo mislis da si kralj svijeta sa 386-icom, ali dok je heretic izasao, adio... nema sanse. nikakvi hackovi ne pomazu, jer nema memorije. poskup'lo. a nista, tata je nabavio 8mb. i to sam mogao igrati. mogao igrati i ne proci... ovdje se ne mogu na nista izvuci. nisam je mogao proci i . idemo dalje...
dosla je '95ica. necu trositi vase i moje bajtove uploada i downloada na opisivanje instaliravanja samih windoza sa disketa... pogotovo ako par puta ne skuzis gdje je, uopce, serijski broj...
pa je dosla i 98ica. vrijeme cedea.
u name it... duke nukem3d, wing commander IV: the price of freedom. svagdje je bijo neki zajeb, uglavnom sa moje strane, gdje nisam mogao proci. naravno, bilo je i bugova. bugova koji su se, u pravilu, manifestirali bas u trenutku kad sam bijo najblizu izlazu iz kriticnog odsjecka... ali jebiga, bilo pa proslo.
war2
ok. o "normalnoj" verziji nema smisla pricati, jer bi to moglo proci i dijete od 5 godina da igra samo sa misem, ovo o cem pricam je BTDP iliti bijond d dark portl.
nema sanse. pretesko. dizajneri su neki gadni mazohisti, ili neki oblik umno poremecenih manijaka, te bez "it is good day to die" ili "show me the money" mozes lagano odustati od prelaska igre i preci na solitaire ii heartse (ili, ne daj boze, minesweeper)...
diablo2
jedini razlog sto sam ga poceo igrati je najavljena bomba u srednjoj skoli. dobijo kopiju. instaliral. i zaigral. prestal sam nakon 6 mjeseci podocnjaka, mature, upisanog faksa i prodjene igre. na hellu. kurac prodjene. dosao expansion. trebam krknut Baala. i tako vec 4 godine.
potreba za brzinom: najtrazeniji
pocelo je da je hiroaki igral. a ja sam klokal karticu. nema cheatova. nema bugova (ima taj prokleti pure virtual fucntion call ali ne precesto). cak me nij ono hide-anje nije natjeralo da odustanem. ni svi labosi. nista. prodjito. kraj. gotovo...
Ja sam Ivan, imam 23 godine i prosao sam svoju prvu igricu. Ne i zadnju, cini mi se. Ne i zadnju...
-- chimaera
Post je objavljen 17.02.2006. u 19:18 sati.