Samo kratko da se javim, još sam živ.
Ma , iskreno rečeno nije mi do pisanja, puno stvari se dogodilo.
Depresivan sam.
Stari me zajebava.
Misli staroj sve uzeti u raspodjeli imovine, on je kao sve zaradio.
Ma boli me kurac, sve u braku je fifty-fifty.
Umoran sam jer crnčim od jutra do sutra.
To nitko neće cijeniti.
Zbog stresa sam opet počeo klopati, pa su i kilice krenule prema gore.
Sreo malu, ona se ponašala ko da smo si najbolji, vješanje oko vrata, pusice, ne znam, ne razumijem žene, ne razumijem ni nju.
Valjda je svrbi to što joj se ne javljam, ne znam.
Pitanje koje si postavljam,
“Zašto se nisam rodio kao bogataš?”
I drugo,
“Koji kurac sam cijeli život živio pošteno?”
Jebeš poštenje, samo se lopovi cijene
Najradije bi nekog pridavio, koliko znam biti bijesan.
Ali nema veze, ide se dalje, valjda ću dobiti na Bingu
I nadam se da vrijedi ono što je Nietzsche rekao
"Ono što te ne ubije , samo će te ojačati"
Pozdrav,
XIII
Post je objavljen 17.02.2006. u 18:53 sati.