Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.
Duša je strasna u dubini,
Ona je zublja u dnu noći;
Plačimo, plačimo u tišini,
Umrimo, umrimo u samoći.
Tin Ujević
Znam da sa ovom pjesmom a posebno priloženom slikom izazivam morbidne osjećaje kod večine vas. No i to je samo dojam koji se skriva u oku promatrača...
Jer pjesma je o ljepoti...
I slika je o ljepoti...
Ono što nas smeta je stvarnost kojom smo prezasićeni svakodnevno, bez koje i ne znamo drugačije slušati -čuti,
gledati - vidjeti,
primiti - dati...
Post je objavljen 17.02.2006. u 18:32 sati.