Mislim da su blogovi, ali i mnogi drugi siteovi ovih dana prepuni riječi poput ljubav, Valentinovo, ruža, srce i svih takvih slatkih riječi. Pa očito ni ja sad neću biti izuzetak, samo što kod mene povod nije Valentinovo, nego iznenadno shvaćanje ovih naših veza na jedan potpuno nestandardan način. Nažalost, ovo moje novo shvaćanje uopće nije pozitivno i ne budi nadu u neko bolje sutra, u neku veliku životnu ljubav koja će vas ispunjati cijeli vaš vijek trajanja na ovom planetu. Promatram već duže vrijeme svoje prijatelje i prijateljice koji su u vezama i to prilično dugotrajnim vezama. Da imam svoj život ne bih promatrao druge, nego bi se bavio svojim životom i svojim vezama, no situacija je takva kakva je. Uglavnom, čovjek bi pomislio da kad se govori o nekoj dugotrajnoj vezi, da se tu radi o nekoj velikoj ljubavi, da su te dvije osobe kao stvorene jedna za drugu, da sve zrači ljubavlju i skladom i da je sve pet. Barem ja tako uvijek pomislim, jer meni je logično, da ako nešto ne ide i ne funkcionira da se to lijepo prekine i traži se kompatibilnija osoba za život, jer nema razloga forsirati, čemu zagorčavati život i sebi i drugima. No, sve je to samo teorija, koja je kao i obično prilično drukčija od prakse. Jedna frendica je skoro tri godine u vezi, svađe sa dečkom su već rutina, pa večernje suze, traženje utjehe i onda sve po starom. Ja sam joj jos na početku veze rekao da se stvari rijetko kad popravljaju, nego samo još postaju gore. Uvijek je odgovarala kako zna da je tako, ali ona njega voli i to je to, no ako se nastavi tako morat će prekinuti. Naravno, nastavilo se tako, ali ona nije prekidala, uvijek se nadala boljem sutra, a sada i kad bi htijela prekinuti, ne može, jer se toliko navezala na svog dragog, a ne može si ni zamisliti da mora prolaziti ponovno početak veze s nekim drugim, sva ta silna upoznavanja i slične stvari. U potpunosti je razumijem, ali isto tako znam, da joj je bolje prekinuti sada ma koliko god to tesko bilo, nego se vjenčati, imati djecu i tek onda shvatiti da ona s tim čovjekom neće moći provesti još možda 50-ak godina života.
Zašto sam napisao naslov ljubav ili prikradanje??? Zato što gledajući neke parove (ne sve,jer hvala Bogu ima jako puno i svijetlih primjera) vidim da čim stupe u vezu odmah kreću s nekim podmetanjima, izazivanjima, ucjenama i slicnim stvarima. Kao da to nisu mogli činiti dok nisu bili u vezi, ali razlog tome je taj sto se tada 'žrtva' još nije emocionalno vezala za 'tlačitelja' i tada joj to ne bi pričinilo neku štetu. No kad se netko zacopa u tebe, onda je lako raditi s njim sto god zelis, gazit ga, ubijati u pojam, bacati ko' mokru krpu, a on ce se uvijek vraćati tebi i uvijek će sam traziti isprike za takvo ponašanje. Taj tlačitelj se prikrao žrtvi i iscjedio iz nje sve sto je mogao. A jedna stvar koju ja govorim svima koji me pitaju za misljenje je ta da stvari s vremenom gotovo nikad ne idu na bolje, nego se uglavnom pogoršavaju, a ulazak u brak ne treba ni spominjati, jer ako veza nije bila neka vrst blagostanja, brak će biti deset puta gori, jer tada ste 'vezani' za svog partnera i promjene nisu tako lake stvari kao kad ste samo u vezi, a toga je partner svjestan, pa će tad iskazati i one negativne osobine koje je tijekom veze uspjevao skrivati. Za kraj cu citirati nekoga, ali nazalost ne znam koga:
"Žene ulaze u brak i nadaju se da će se njihov muškarac promijeniti, ali on se nikad ne promijeni, a muškarci ulaze u brak nadajući se da će žena uvijek ostati ista, ali ona se uvijek promijeni."
Pozdraw
P.s. dobro i pažljivo pratite i promatrajte da li vam se netko prikrada ili je s vama jer mu se zbilja svidjate.
Post je objavljen 17.02.2006. u 14:23 sati.