Treći jazz-pop mutant iz kuhinje mladog Jamieja Culluma donosi easy-listening čobanac po starome i prokušanom receptu.
No za razliku od prijašnjih albuma gdje je mladi Jamie imao samo par baš svojih, autorskih uradaka na ovom, nazvanom Catching Tales, ima polovinu od četrnaest pjesama. Na nekima mu je pomogao čovjek zvan Guy Chambers, inače suradnik «onog debelog iz Thake That koji ne zna plesati» u narodu poznatog kao Robbie Williams. Ovo nisam rekao ja već braća Gallagher – sive eminencije raspadnutog trupla zvanog brit-pop. Počivali u miru. I Oasis i brti-pop kao takav.
Surađivao je mladi Jamie i sa Dan the Automatorom na prvom singlu «Get Your Way» a inače Dan radi sa Gorillaz i skreč mašinom DJ Shadowom. A tko radi sa DJ Shadowom ne može napravit loš posao pa tako i nije.
Inače pošto su Jamieja prozivali imenima poput «Norah Jones bez sisa» i «Jazz u starkama»(ili još gore – NuJazz) ovdje im je pokušao pokazati da je super ozbiljan i nije za zajebavat se s njim. E, da nije obrađivao Stinga još bi mu to i prošlo. Jer, vidite cijenjeno čitateljstvo, skromni potpisnik ovih redaka mrzi Stinga, ponekad ga mrzi i više nego U2, a to ipak nešto znači.
Ipak, stavi poput Photograph i 21.st Century Kid pokazuju da mladi Jamie ipak misli ozbiljno i kad je najeasy-listening raspoložen na svijetu. Ipak je čovjek krenuo u svijet glazbe sa punkom i metalom.
Post je objavljen 17.02.2006. u 10:57 sati.