Ponekad zaista volim kišu
Pogled kroz prozor
Prolaznici stisnuti pod kišobranima
Žure svojim trosjedima
Ponekad zaista volim kišu
Sjećaš se prvog sastanka
Baš je prestala padati
U parkiću mokre ljuljačke i vrtuljak
Pa sam ih obrisao
Papirnatim maramicama
Sjedili smo dugo i pričali
Rekla si kroz smijeh
"Dragi, ti ćeš biti ubuduće
Zadužen za papirnate maramice"
Prošlo je mnogo vremena od tada
Palo je puno kiša u parkiću
I znam da nismo dugo sjeli
Na mokre ljuljačke i vrtuljak
Ali ja i dalje u džepu
Uvijek imam papirnate maramice
Da, ako ikada zatreba
Obrišem ponovo kišne kapi
Za tebe
Post je objavljen 17.02.2006. u 09:42 sati.