Spušten kao noć,
savijam se,
u kolutovima.
Predio,
obrastao kamenjem,
krade osmjehe
zalutalim izmaglicama.
Brezama ne vjerujem,
i glave okrenute,
dodirujem gloginje
samohrane udovice
nikom
obećane.
Nemoj kucati,
vrata se ne
zatvaraju
već
odavno.
Post je objavljen 17.02.2006. u 02:58 sati.