Lipa je noć. Mislim, nije lipa u smislu meteorologije. Po tom pitanju je užasna. Neka sjebana mala kišica pada s malim glupim kapljicama s kojima ne znaš što bi. A lagano i puše pa mi jebe sliku na satelitskoj. Ne hvata signal posve dobro jerbo je nisam dovoljno vertikalno nagnuo.
Di sam stao? Ah, da, lipa je noć. Lipa je oko mene atmosfera. Svira Mark Knopfler. On je, ustvari, zaslužan za ovu atmosferu. Da nije kokakoke ja bi mislio da se lik zove Knopfer umjesto Knopfler. No, nebitno.
Cijenim ove lipe noći. Kao da mi napune baterije pa mirnije odem spavati. Previše mi se, inače, stvari vrzma po glavi u posljednje vrijeme i mozak mi non stop radi. Ali kad uleti ovakva noć, onda je to odmor. Sjebo sam Sanju jer nismo išli slušat Pink Floyd u srijedu. Totalno sam zaboravio. Danas mi palo na pamet. Šteta.
Inače što se tiče ovog posta ispod. To ja sebe samo tješim :D Ne može razum nikako pobijediti. Odnos razuma i srca je kao i vladara i naroda. Vladar zapovijeda dokle narodu to odgovara, a kad se narod pobuni, pojest će vladara bez obzira što i koliko on bude govorio.
Idem nastaviti uživati u ovoj noći. Ispričajte me.
Post je objavljen 17.02.2006. u 00:42 sati.