htjedoh pričati o lijepim ljudima..
o dragim ljudima koji pobjegoše iz čarobnih zemalja,
koji pričaju vilinskim glasom,
bjegunci u potrazi za snovima.
o onima koji ŽELE letjeti i koji lete.
o onima koji meni pokazaše svoja krila,
o onima koji mi pomažu da ostanem gore,
među njima.
među zvijezdama.
o onima koji razumiju.makar ja šutjela.
o onima koji svoje boje nose sa sobom,
i ostavljaju njome tragove.
ostavljaju dijelove sebe.
o onima koji me pogledom grle,
i čije glasove razumijem.
o onima koji su gledali u zvijezde,
koji se nisu bojali mora ispod svojih stopala,
o onima koji te grle i dižu u zrak,
o onima koji me vole zbog praha iz očiju,
i koje ja volim jednako.
o onima koji mi daruju svoje riječi
i koji primaju moje.
koje volim grliti jer smo kalupi koji savršeno pristaju.
i kada ih grlim pretvaram se u puzzlu koja je našla par.
htjedoh pričati o čarobnim ljudima iz potonjega teksta.
ali_ne.presebična da bi ih dijelila s riječima.
riječi ne postoje.tu su samo emocije.
i zagrljaji.i smijeh.i crveno.u novoj dimenziji.
tihi su mi prsti postali.
vjerujem da je zbog nedostatka boli.
jer kada boli moji prsti govore.sada šute.
sretni su.samo skakuću. i gedaju ;)
jagodice osjetljivije no ikada.
na njima zvijezde spavaju.
leptir,od zvijezda rođen,
sada putuje.
skače.
i vidi nebo.ono nebo.koje volim.koje me gledalo dok sam ljubila ljubav.
grije ga mali dlan.narančasti.čuvaj ga,djevo.
jer bez tebe on ne leti.
ljubim.grlim.volim.
********
Post je objavljen 17.02.2006. u 00:08 sati.