Primjena istočnjačkih borilačkih vještina na zapadnjačkom poslu
"Možeš imati ogromno bogatstvo, čak i zlatne planine - ali, ako nisi zadovoljan, neće biti mira u tvom srcu."
(Paramahamsa Swami Mahesvarananda)
HOAW`QE!
Osjećam da moj šef nije osoba s kojom se nalazim u duhovnom jedinstvu i razumjevanju. Moglo bi se reći da ga ne volim. Osjećam duboke frustracije u njemu. Neiživljene snove. Želje što žele kroz pore njegova tijela izaći van na površinu. Neispunjene želje koje prelama na mojoj napaćenoj duši. Još nisam čuo za čovjeka koji je živio dulje zbog viška posla. Dapače, svi su umrli. Osjećam da će me šef poslom kojeg mi daje jednog dana ubiti.
Ujutro sam, poučen iskustvom s karatea, bio smiren. Spreman na sve. Mudar. Blažen. A onda je došao on.
- Je li gotov izvještaj o xxx (podaci skriveni radi zaštite identiteta) od jučer? - upitao je. Bio je skoro gotov. Malo je nedostajalo da se dovrši taj izvještaj. Ipak, to njega nije zadovoljavalo. Otpuhivao je svojim pušačkim plućima. Osjećao sam kako mi nimalo istočnjački živac titra.
- Bolje požuri - rekao je - jer te očekuje još seminar o yyyy i analiza zzzz.
Htio sam mu citirati nekog mudraca koji će mu objasnit situaciju. Paramhamsu Swamija Mahesvaranandu. Konfučija. Diogenesa. Ali uzalud. Ništa mi nije padalo na pamet. Kad je izašao iz sobe, osjećao sam bijes u svakoj stanici svog tijela. Zamahnuo sam rukom uz uzvik "AAAAAAACCCAAAAAAAA!!". Srušio sam lampu sa stola. Razbila se. Preplašio sam se da se šef ne bi vratio. Srećom, nije ga bilo. Skupio sam ostatke lampe i bacio ih u smeću. Možda ću morati raditi u mraku kasnije. Ipak, moj život kao da više nije u mraku. Počinjem viđati svijetlo boljeg života.