Jebemliti Valentinovo! Ja nisam jedan od onih koji seru okolo kako je sve to prljavi marketinški trik i općenito previše iskomercijaliziran običaj, a s druge strane trčim u grad kupovat poklone kao 99% nacije. Ja sam jedan od onih koji stvarno ništa ne kupuje za Valentinovo iz protesta.
Osim toga, ove godine nemam kome kupovati (kad bih nekim čudom htio kupovati).
Enivej, dosta mudrovanja. Ovo pišem inspiriran jednim poklonom koji me doslovno nasmijao do suza. Nije to bio onaj zdravo-seljački smijeh koji liječi sve rane a raspoloženje dovodi do najviših vrhunaca, nego više smijeh zamućen dozom gorčine, blagom nevjericom, i dobrim dijelom začinjen ironijom, odnosno takozvani ne znam-dal-da-se-smijem-il-da-plačem smijeh.
Nakon skoro 30 godina braka pažljiv suprug odluči razveseliti suprugu još jednim poklonom za Valentinovo. Kupovina poklona je valjda najnezahvalnija životna pizdarija u koju se možete uvaljati. Bez obzira koliko dobro poznajete osobu, nikad ne znate što kupiti. Mrzim kupovati poklone. Isto tako se ne osjećam ugodno primati ih ako prelaze van kategorije čokolade i sličnih sitnica.
Suprug kupuje svojoj ženici poklon za Valentinovo već 30 i kusur godina. To je 30 poklona. Supruga je u međuvremenu imala 30 i kusur rođendana. To je još 30 poklona. 30 i kusur Božića je prošlo, i još 30 i kusur Dana žena. Sveukupni broj penje se na astronomskih 120 osnovnih poklona.
I 4 kusura.
A to nije malo.
Nimalo malo, štoviše.
Ako na trenutak stavimo na stranu sva sranja tipa “svaki poklon je predivan ako je od srca“, postavlja se pitanje koliko kreativan može biti suprug da svake godine ponovno razveseli suprugu? Naravno, ako još jednom na stranu stavimo sva poviše spomenuta sranja, prešutno se očekuje da svaki idući poklon nadmaši onaj prethodni, ako po ničem drugom, onda po svojoj originalnosti.
Ove godine suprug je nadmašio samog sebe. Svojoj najdražoj supruzi za Valentinovo je kupio.... pazi sad... novu bateriju za mobitel!!!
Al to nije sve!!!!
Nova baterija za mobitel možda i nije tako loša ideja, ali ovo je nova baterija za..... pazi sad... Nokiu 3310 !!!
Jebote.
Tristri – deset! Nije zajebancija. Ipak je to tristri-deset, eeeeeej!
Pitam se koliko visoko danas na slobodnom tržištu kotira prosječan primjerak ovog uređaja? 50kn? 80kn? 100kn? Prodaje li to itko uopće??? Ma nije bitno koliko košta. Mene fascinira kako je on došao na ideju kupiti tu bateriju. Kakav mu je bio tok misli?
“Hmm.. mojoj dragoj ženici rikava mob. Stalno se žali...“ – ovaj dio je ok, otkrivena je potreba. “Znam! Kupit ću joj novu bateriju!“ – O Đizus. Danas, kada se tona novih mobitela praktički dijeli za 1 kunu, a da ne govorimo da se supruga potajno i nada novom mobu, on razmišlja, i... ta- daaaaa!!!! Donosi odluku - Kupit će joj novu bateriju!
Moj stari je legenda...
Post je objavljen 16.02.2006. u 23:11 sati.