umišljene osobe koje misle da su najsavršenija bića na svijetu. Uvijek misle da su u pravu i kako ih svi moraju pažljivo slušati i klimati glavom i potvrđivati i slagati se sa svime što izblebetaju...Ajd da nešt pošteno ispričaju, to je brbljanje bez uvoda, samo nabacane riječi..sa puno prenemaganja i mimikama lica i mahanja rukama svuda oko sebe. I ubacivanja nekih idiotskih komentara na nešto što ima se kao ne sviđa.. Pa jeste gledali ovo/ono... ma to je bezveeeze, jedan mah rukom i to desnom ulijevo ispred sebe...preokret očiju na sve moguće strane...daj pazi da ti tak ne ostanu jednom! I naravno..ti nikad ne možeš doći do riječi..uopće nije bitno šta ti pričaš, šta bi ti o tome nečemu rekao..zašto je svačije tuđe mišljenje bitno?!? I kad nešto kažeš..to se ne čuje. Neeee.. to se ignorira, lažno kimne glavom i ajmo dalje blebetat. I naravno...najbitnije je šta je TA osoba radila danas/taj neki dan...sve nas to jaaako zanima.. uživamo slušati njezine gluposti. A da ne spominjem kontrolu:) I to na način da UVIJEK moraju imati daljinski..iako u sobi sjedi deset ljudi. I da..još nešto..uvijek spominjanje nekih nedostataka..to uvijek ima...npr. jaoj kosa mi je strašna..gle kak su mi se cipele zaprljale...ja tu tak imam nešt na bradi od rođenja...A to sve spominju samo da skrenu pažnju na sebe. Užas...ako ste se prepoznali, razmaženi ste!
ALI...
...što me najviše muči u cijeloj ovoj cijeloj priči, napisanoj u trenu, je to zašto se toliko uzrujavam oko toga što su takve osobe oko mene?? A gdje su sad svi oni sati yoge, meditacije, pronalaženje unutarnjeg mira? Inače sam flegma. Bole me levo koleno :D
Post je objavljen 16.02.2006. u 22:20 sati.