Marketing
Kucnuo čas za novi post
Hm... Vani paducka kiša... Škropi... Volim ju... Sitne kapljice padaju na stakla automobila,na lica prolaznika, na krovove kuća, dotiču tlo i upija ih zemlja... Završile su svoj pad.. Nestale su u gomili zemlje... Nema ih... Želim i ja tako neprimjetno nestati, otići, maknuti se... Ali znam da to neće biti ubrzo... Kada sitna kapljica uroni u zemlju, ne vidimo ju... Pa pitam se, hoće li kada ja umrem netko vidjeti da me nema... Hoće li to osjetiti? Odgovor na to stvarno neznam...
Danas sam napisala jednu pjesmu... Cijeli dan razmišljam staviti li ju na blog ili ne... odlučeno je da ću ju staviti... Ako ćete komentirati, nemojte biti strogi jer nisam pjesnik... Neznam ni kolko je dobra ta pjesma... Ona dolazi iz srca... Riječi su mi samo dolazile i pisala sam... Pjesma nema ime, pa ću ju predstaviti ovako... To je bezimena pjesma za bezimenog dečka....
Jesi li me ikad volio?
Voliš li me sada
Ili si me već prebolio?
Pitam se kada?
Ostala je samo nada
Da ću jednog dana
Uspjeti preboljeti
I zaboraviti
Sve što je bilo među nama.
Pustit ću te da odeš
Makar to neću željeti,
Ali možeš
A ja ću te još uvijek voljeti
Kao prvog dana.
I moje srce bit će puno rana
Ali one će zacijeliti jednog dana.
Taj dan će doći
Tebe više neće biti,
Ostat će samo snene noći
I dani puni uspomena.
I neću te više voljeti,
U mom srcu bit ćeš samo sjena.
(i ništa više)
Eto,nadam se stvarno da nisam pogriješila kaj sam to napisala i na blogu...Ljudi, šaljem vam 100 pusa...
Post je objavljen 16.02.2006. u 21:20 sati.