Sad kada je gazda sa podstanarskim haračem otišao a žarulja u kuhinji pregorila po jubilarni 17. put mogu se posvetiti pisanju o nebitnim stvarima. Dakle:
Leftfield su Niel Barnes i Paul Daley, dečki iz Londona. Neil i Paul upoznali su se na nekoj od acid jazz večeri krajem osamdesetih kada su još bomboni bili dobri a voda na partyjima besplatna.
Kako je Paul u to vrijeme bio frizer, a Neil udarao za sitne pare po konga bubnjevima po plesnim školama zaključili su da treba zapapriti dosadni acid house sa malo masnog duba. Kada se to zbroji i pomiješa sa zericu talenta dobije se nešto što su kritičari nazvali progressive house, a običan puk je to nazvao Dobro za drmanje, a možeš i kavu uz to popit`. Prvi singl osvaja plesne podije i top ljestvice 1992. godine a tri godine kasnije izlazi im album broj jedan (od dva koja su napravili) zvan Leftism nošen singlovima Afro-left i Open up sa Johnom Lyndonom poznatijim kao Johnny Rotten, na vokalima. Open up i stih «Burn, Hollywood, burn» koštali su ih cenzure na američkim radijima ali su im i donijeli respekat na domaćem terenu zbog pokazivanja oba srednjaia prsta degeneričnoj konzumentskoj beštiji sa druge strane Atlantika.
Legenda kaže da za vrijeme turneje u ljeto 1996. godine i gaže u Brixton Academy Leftfield su svirali toliko glasno da je plesni podij bio pun žbuke koja je od vibracija počela ispadati. Nastup je prekinut, DJ Billy Nasty je nastavio dok su Niel i Paul čistili komade žbuke sa semplera i klavijatura. Leftfield više nikad nisu nastupili u Brixton Academy. Nije im nedostajala.
Drugi album nastajao duge četiri godine zbog pritiska na se napravi dostojan nasljednik ali i zbog bolesne potrebe za perfekcijom produkcije u oba člana elektronskog dua. Kad nisu radili na albumu, remiksirali su sve i svašta a najviše Davida Bowieja jer su ga kao klinci voljeli a danas ga respektiraju. Također zbog istog robovanja bogu perfekcionizma odbili su priliku da budu headlineri na soundtracku filma Trainspotting te da danas budu kao Underworld.
Rythm and Stealth rodio se 1999. godine dugačak 12 centimetara i gonjen furioznim singlom Afrika Shox sa originalnim zulu kraljem – Afrikom Bambaataaom. MTV spot je emitirao samo iza ponoći.
Na disku još možete naći danas već rasprodane i više nikako nabavljive 12-inčne verzije prvih singlova Not Forgotten i More Than I Know. Da li je ovo točka na i u karijeri ili samo rekapitulacija prvih deset i nešto kusur godina, ne znam, ali znam da su u Rock enciklopediji Zlatka Galla smješteni između Alvina Leeja i Lemonheadsa. Da li je ovo postignuće; zasigurno jest, no da li je za pohvalu? Ne znam...
Post je objavljen 16.02.2006. u 19:51 sati.