Pregled posta

Slučaj Amityville

Amityville je jedan od najpoznatijih slučajeva opsjednutih kuća. Napisane su knjige, snimljeni su filmovi i još dan-danas se vode polemike oko te kuće. Naravno, i knjige i filmovi su malo prenapuhani da bi se zadovoljila šira publika, a ja ću Vam pokušati predočiti što se zaista dogodilo u toj ozloglašenoj kući u Amityvilleu kroz podatke koje sam uspio skupiti svojim istraživanjem po netu.
Radi boljeg razumijevanja zašto baš Amityville a ne neka kuća u npr. Zagrebu, moramo malo otići u povijest.
Naime, na području današnjeg Amityvillea je nekoć obitavalo indijansko pleme Shinnecocks. Kad su bijelci stigli, odnosili su se prema njima kao i prema svim drugim Indijancima, dakle bili su ugnjetavani kako god su se bijelci sjetili i htjeli su ih preobratiti na svoju vjeru i običaje. Naravno, to se Indijancima nije svidjelo pa se okupila grupica Shinnecocksa, i u kršćanskom terminu su prokleli svoj teritorij misleći da ako njima ne može ovdje biti dobro, neće biti nikome. Uskoro se je počelo pričati da je to mjesto nastanjeno demonima.
Prokletstvo se vratilo rano ujutro 13.10.1974. kad je Ronald DeFeo ubio svoje roditelje, dvije sestre i dvoje braće s puškom. Ubio ih je u krevetima, za vrijeme spavanja. Za sad ništa čudno, jedan tip je puko, i ubio svoju obitelj. Ispalio je 8 hitaca, majku i oca je pogodio dva puta u leđa, mlađa sestra se probudila, ali samo da vidi cijev puške iz koje je dobila metak u glavu, zatim je upucao braću u leđa i nakon toga se popeo na kat da ubije drugu sestru. Nitko od susjeda nije ništa čuo, iako su kuće bile udaljene najviše 10 metara. Osam gromoglasnih hitaca je ispaljeno, i nitko ništa nije čuo, niti se bilo tko od njegove obitelji probudio, svi su nađeni u spavaćoj pozi u svojim krevetima. Kasnije, nakon privođenja u policiju, na pitanje zašto je to učinio odgovor je bio "Glasovi su mi rekli da to napravim". Ronald je osuđen na 6 doživotnih robija. Svi su mislili da je time strava u Amityvilleu završena.
1975. kuću kupuje bračni par Lutz za 80.000$. Iako su znali za ubojstva Lutzevima se kuća toliko svidjela da su odmah počeli s useljenjem. I tako su se uselili sa troje djece i sa velikim očekivanjima, ipak je ovo bio dom kakvog su oduvijek željeli. Uskoro je došao i Georg, Lutzov prijatelj svećenik, da blagoslovi kuću. Kako je vidio da se roditelji igraju sa djecom u vrtu, nije ih htio smetati pa je krenuo obaviti svoj posao. Tek nakon što je par puta poškropio pod sa svetom vodom, odjednom je čuo: "IZLAZI VAN!". Sleđen, oštrinom glasa, okrenuo se da vidi tko je to rekao, ali iza njega nije nikoga bilo. Ali svećenik je bio siguran da je čuo nekoga, glas je bio tako oštar i izgledalo je kao da mu je to netko rekao stojeći iza njega. Polako je nastavio obred očekujući da ponovno čuje glas. Ali tkogod je to rekao, nije ponovio. Nakon obavljenog obreda, svećenik se susreo sa obitelji i uskoro otišao. Gledajući kuću izvana, osjetio je bez sumnje da kuća zrači nečim neprijateljski nastrojenim. Bilo mu je gotovo smiješno kako mu je kuća izgledala poput osobe. Nije se dobro osjećao, pa je ostatak dana proveo odmarajući se. Navečer je otišao posjetiti svoju majku. Stigavši, susreo se sa šokiranim pogledom majke. Takav izraz lica je razumio tek kad se pogledao u ogledalo. Oko njegovih očiju su se pojavila dva crna prstena, kao da ih je netko ugljenom nacrtao na njegovom licu. Uskoro se je razbolio, i svaki kontakt sa obitelji Lutz, pa čak i telefonski poziv, bi mu pogoršao stanje.
Lutzevi su u kući živjeli deset dana, nakon čega su se jako brzo preselili kod Kathleenine (Lutz) majke. Isprva nisu ništa htjeli govoriti zašto su tako brzo odustali od života u kući njihovih snova. Ali nakon tjedan dana su se odlučili da sve iznesu u javnost. Rekli su da su u tih deset dana saznali što je to pakao. George Lutz (muž) je rekao da je tu i tamo znao čuti glasove koji su mu govorili što da radi, ali ih je snagom volje uspio odagnati. Zatim, vrata i prozori bi se svako toliko otvarali bez razloga i kažu da su čuli čudne šumove iz podruma. Rekli su da su u podrumu bila vrata pakla, ali nisu htjeli dalje komentirati.
Još jedna činjenica, koja ide u prilog ukletoj kući, je da je Jay Anson napisao knjigu o užasima koji su se dogodili u toj kući. Dok je pisao knjigu razbolio se, i nedugo nakon što je završio knjigu je i umro.
Prijevara?

Nakon što su Lutzevi iznijeli svoju priču u javnost, došlo je do raznih svađa, pa čak i sudskih sporova. Pojavili su se ljudi koji su tvrdili da su sve to Lutzevi izmislili zbog novca. Jedini ljudi koji su profitirali na slučaju Amityville su bili bračni par Warren, koji je nakon svoje istrage stekao slavu najpoznatijih istraživača nadnaravnih događaja. Lutzevi su napustili svoju kuću u koju su uložili svu svoju imovinu, a još da ne spominjemo koliko su izgubili sporeći se na sudu. Čovjek koji je pokrenuo pitanje zavjere je bio Steven Kaplan, paranormalist, koji je došao napraviti istragu u kući. Naime, on se jednog dana pojavio sa sedam "vještica" i TV ekipom na pragu kuće obitelji Lutz. George ga je potjerao sa svojeg imanja sa optužbom da od straha što su ga proživjeli u toj kući on želi napraviti cirkusku atrakciju. Dr. Stephen Kaplan je bio toliko ogorčen sa propuštanjem životne prilike da je napisao knjigu "Zavjera u Amityvilleu". Lutzevi, ne samo što su proživjeli opsjedanje nadnaravnih pojava, već su postali i žrtve ljudskog ignoriranja, pohlepe i netolerantnosti. Danas u toj kući živi bračni par koji kaže da još nisu iskusili nikakve paranormalne pojave, ali su zbog turista morali prebojiti cijelu kuću, i zamijeniti staru adresu s novom. Prijevara ili ne, još ništa nije dokazano.
Slike koje slijede su slikane 90-tih godina i pokazuju neke čudne detalje:

Fotograf tvrdi da su za vrijeme fotografiranja svi stanari bili u dvorištu.

Post je objavljen 16.02.2006. u 19:18 sati.