Postoji identifikacijski sistem koji je napravila "Hughes Aircraft Company" i koji ne možete izgubiti. To je emiter koji se uštrcava u organizam. Prema promotivnom materijalu to je "genijalna, sigurna, jednostavna i trajna metoda identifikacije koja se koristi radio valovima.
Sićušni mikročip veličine zrna riže jednostavno se postavi ispod kože. Kreiran je da se ubacuje sa cjepivom ili samostalno. Na kojem principu funkcionira? Čip sadrži jedinstvenu alfanumeričku deseteroznamenkastu identifikacijsku šifru. Kada skener pređe preko čipa očitava njegovu šifru i prikazuje je na zaslonu. Implant veličine zrna riže. Danas je u SAD-u "ugrađivanje" takvih čipova u kućne ljubimce rutinska stvar a kod nas je tek odnedavna moguća.
Naravno niste prvi kojima je pala na pamet ideja o korištenju ove tehnologije za praćenje ljudi. Danas je dovoljno napredovala da je moguće vršiti nadzor i uz pomoć satelita. Dr. Carl Sanders, tvorac IMI (Intelligence Manned Interface) biočipa za ljude rekao je za "Monetary Economic Review" da dolaze novi nisko-orbitalni sateliti poput onih 66 koje radi Motorola zajedno sa Rusijom, a mogu pratiti određene mikročipove na zemlji. Dodaje kako su se takvim satelitima SAD koristile i u ratu sa Irakom. Već danas postoji ogroman otpor prema takvom načinu identifikacije ili, bolje rečeno, kontrole i bit će vrlo teško tako nešto provesti.
Ali što ako tu kontrolu već danas provode neke supersile samostalno ili uz pomoć izvanzemaljske tehnologije. Postoje mnogi koji tvrde da su bili odvedeni na izvanzemaljske brodove gdje su im u zube, sinuse ili neki drugi dio tijela postavljeni implanti. Svoje "domadare" implanti podsvjesno tjeraju da odlaze na mjesta na koja nikada nisu odlazili, da rade stvari koje nikada dotada nisu radili. Usprkos velikom broju ovakvih slučajeva i dovoljno razvijenoj tehnologiji koju posjedujemo malo ljudi je sklono povjerovati u to. Implanti nas sigurno čekaju u budućnosti ako ih ne nosimo već sada.
Post je objavljen 16.02.2006. u 19:17 sati.