Mrzim njurgavce i osobe kojima nikad ništa nije pravo.
Ako su to neke starije osobe kojima je već možda njihov životni put dosadio pa sad gnjave i zanovjetaju, to još i mogu shvatiti, jer sami sebi su višak, ali kad mladi ljudi počnu bezrazložno njurgati i kritizirati...e onda...
Da se razumijemo cijenim kad netko ima hrabrosti izreći osobi svoje mišljenje ili uputiti kritiku koja je na mjestu, sviđalo se to toj osobi ili ne, ali ono kad netko nekome drobi tek toliko da bi radio neku kontru, a za to nema nikakvog razloga... e to mi je sasvim bezveze.
Ima ljudi koji nikad nisu zadovoljni, svi su im drugi krivi za sve što se njima dešava, sve im je teško...
Tako jedna moja poznanica u svojih 35 godina života nigdje ni u jednom kafiću nije popila dobru kavu, nikad ni u jednoj trgovini nije bila zadovoljna uslugom. Profesori u školi koju pohađaju njena djeca su grozni, o mužu misli da je bezveznjak, ali još uvijek je s njim, roditelji su joj krivi što se upisala u školu koju baš i nije htjela. Imala bih ja tu sad mnogo toga za nabrojiti, ali nije važno.
Jednom kad sam je upitala otkud dolazi sve to skriveno nezadovoljstvo, blijedo me pogledala i rekla da ona nije nezadovoljna.
Vjerojatno sam pogriješila, jer po njenom, ljudi očiti njurgaju kad su zadovoljni...
Post je objavljen 16.02.2006. u 19:16 sati.