Južna Amerika je zasigurno kontinent koji se može pohvaliti najvećim brojem, do sada ne razrazjašnjenih, povijesnih nepoznanica. Jedna od njih je i skupina ogromni crteži u krajoliku pokraj mjesta Nazca. Većina ljudi, pa tako i ja, upoznala je te crteže (ptica, riba, trozub, četverokuti, trokuti, linije...) preko Nizozemskog znanstvenika Ericka Von Dänikena. Prema Dänikenovom mišljenju ovi crteži su oznake za izvanzemaljske putnike koji su vjerojatnu tu imali i neku vrstu sletišta. Onako kako Däniken to objašnjava stvar izgleda sasvim mogućom i jasnom. Ja sam ipak skloniji mišljenju znanstvenice za koju mislim da ima puno utemeljeniju i vjerojatniju teoriju.
To je Maria Recih koja je proučavanju tih crteža posvetila gotovo četvrtinu stoljeća. Ona ne prihvaća mišljenje Dänikena i sigurna je da crteži predstavljaju složeni kalendar kojeg su znali čitati samo svećenici.
"Nikako se ne mogu složiti sa mišljenjem Ericka Von Dänikena da su veliki četverokuti i trokuti bili piste za astronaute. Svemirskim brodovima a ni taksijima ne trebaju, zacijelo, piste. Osim toga, tlo je nepogodno. Umjesto da ga poploče, drevni su stanovnici brižno su uklonili kamenje s površine, tako da i mali automobili na mekoj podlozi neizbježno zapnu. Letjelice bi, uostalom, pri svom slijetanju podigle gust oblak prašine, koji bi se kao tanak sloj pudera slegao na okolne crteže i na taj način ih izbrisao. To bi bilo kao da se ispisana zidna ploča pospe bijelim prahom od krede... Sadržaj dokumenata koji predstavljaju crteži iz Nazce mora se povezati sa kalendarskim naukom. Među crtama i rubovima četverokuta i trokuta na slici snimljenoj iz helikoptera, nalazi se čak i pet pravaca prema solsticijima; tu spada jedan uzak, streličast trokut, kojem jedna strana označava izlazak sunca 21. lipnja, dok je druga usmjerena prema zalazu 21. prosinca. Za oba bi datuma bila dovoljna jedna jedina linija kada bi visina horizonta na zapadu i istoku bila jednaka. Tu kut uskog trokuta odgovara matematički točno pomicanju sunca po obzorju kada izlazi iz Anda. Položaj sunca na obzorju na ta dva datuma služio je širom svijeta kao bitan kalendarski znak. Posvuda se obožavalo sunce. Svećenici i kraljevi nazivali su se 'sinovima sunca'. Likovi na strmim padinama Nazce s aureolom oko glave, očigledno su prikazi boga sunca."
Ali i ako zanemarimo sve ovo i stavimo se u poziciju drevnog astronauta kojemu bi, uza svu tehnologiju koja mu omogućuje putovanje među zvijezdama, bili potrebni i neki pomoćni znakovi za slijetanje na Zemlju, kako bi oni izgledali? Zasigurno ne bi tražili da vam pokraj piste crtaju ribe, ptice i slične životinje. Ali neki će reći da se tamo nalaze i "stručniji" crteži koji predstavljaju četverokute, trokute, ravne linije i sve to vrlo precizno usmjereno. Točno je da se i oni tamo nalaze ali kako oni mogu pomoći drevnim astronautima. Njima zasigurno nije bili bitno da krakovi trokuta budu usmjereni prema solsticijima. To zasigurno nije imalo nikakvu ulogu u "navigavanju".
Post je objavljen 16.02.2006. u 19:14 sati.