Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bubuleje

Marketing

Autobiografija Džonija Štulića (2.1)

ETO KAKO SAM PRESTAO ZA PENEZE SKRBITI
U proljeće osamdeset prve odoh u mjesnu
Banku zapravo veću prostoriju vidjeti da
Li mi ča dođe uđem oko šest uri popodne
A odaja krcata obližnjim šljakerima sa
Gradilišta dođem na red pružim karticu žiro
Računa i pitam ima li šta ovaj reče na
Moje iznenađenje ima hoćete li sve ja
Rekoh sve misleći koja stotina maraka kad
On vadi iz sefa svežnjeve vezanih dinara
Jerbo odjednom je petnaest hiljada maraka
Pristiglo i ja se znojit stadoh pošto cijela
Soba ne samo zuri u mene već mi i za vrat
Duva a tad još nije Tuđman zbog istog razloga
Crtu u bankama povukao i da zlo bude
Veće ništa nisam ponio gdje bih sve tę šolde
Stavio i tako natrpam ja ove svežnjeve
Pod bluzu kanda banku pljačkam te presavijen ka
Trudnica pridržavajući laktovima skute
A trbuh obujmivši pođem kući i od tog sam
Dana prestao o novcima voditi računa
Međutim osamdeset i treće nisam zbog toga
Najveći porez u gradu Zagrebu imao već
Zbog svojstvene nesebičnosti naime ljubeći
Muziku snimio sam za svoj trošak Fazane i
Srastanje recimo pedeset hiljada maraka
Jugoton mi je to platio ali par mjeseci
Potom to je iznosilo četrdeset ne samo
Poradi obezvrijeđivanja dinara već i
Zato što nisam računao putne troškove i
Slično elem to sam bio primoran učiniti
Pošto u to vrijeme Jugoton nije mogao
Zakonski u inostranstvu poslovati te je sve
Preko moga žiro računa išlo mimo toga
Došla mi je lova od svih prethodnih ploča ali
Nisu mi to na tri godine razdijelili na
Što sam imao pravo već su mi i po plaćenom
Porezu i nadalje šolde plijenili sve dok
Nisam osamdeset i sedme potvrdu donio
Ali svejedno nisu mi ni dinara vratili
Zašto to velim zato što sam osamdeset osme
Radeći Balkansku rapsodiju u tri mjeseca
Pet boravišta promijenio seleći se ka
Don Kihot budući me je i rođeni ćaća iz
Stana potjerao a milioni su nitkova
I onda i sada imali barem gdje spavati
Da ne spominjemo aute i kućerine a
Kamoli plaćanje poreza i onda kažu to
Je naše i uzmu pa čak i ne trebaju išta
Reći civilno društvo sjeme ti se zatrlo i
Tebi i tome koji na tvoj račun živi a da
Te ne priječi živjeli Mongoli hoću reći
TELEMAŠE POŠTO TI JE PONOS VEĆ NABUBRIO
Osamdeset i pete zaželim knjigu Big bang u
Tristo primjeraka izdati tako neki spomen
O sebi ostaviti a i uljudbenu ravan
Podići no budući sam bio u Holandiji
Nisam to osobno mogao učiniti te sam
Lajnerovoj ženi prepustio sve priređeno
Obaviti jer kao što Telemah reče nikog
Dokonog smislit ne mogu tko mi sljedovanje
Jede međutim otkako sam ja to plaćao a
Trebalo je novce iz Jugotona dići morao
Sam punomoć načiniti koju mi je odvjetnik
Iz Zagreba sastavio a ja kod bilježnika
I u poslanstvu dužno ovjerio to sređeno
Ja po dogovorenom punomoć natrag zatražim
I dobijem ali u žurbi i ofrlje znači
Neovjereno kao nisam imala vremena
Pomislili su da je sve njihovo ako umrem
I premda je toga i ranije bilo otada
Su mi doista o glavi radili i ne samo
Oni mislim takvi su to pozemljari moj prijo
Osamdesetsedme se Janković koji je kao
Ćata negdje radio zdušno ponudi nastupe
Po selima urediti te uzme svu lovu i
Na svoj račun prebaci a da stvar bude još gora
Počeo se ko pijani grof ponašati jerbo
Mu je sjekira u med pala držeći se točke
Usmenog dogovora kako će mu peti dio
Pripasti ako sve bude u redu ali pošto
Očito nije ćopi sve novce kao zalog i
Na sud me stavi elem probudi me jednog jutra
Pađen u svome stanu gdje smo spavali i snenog
Na sud odvede pošto je htio svoje dobiti
I tako smjeste me za govornicu i tu ja u
Zid piljeći rečem nikoga ne imenujući
I skoro bezvoljno kako je bilo što poluči
Da Janković spor u ime naroda dobije a
Da je poznati menedžer neki mu glazbenici
Posvjedoče iako dinara poreza dotle
Platio nije a i kako bi kad je ka pisar
Ili računovođa smjerno platu dobijao
I tako sam ja koji je sve novce zaradio
Bez kinte ostao pucam od smijeha naravno
ZAŠTO JE PRESTAO TAKO MU JE DOBRO STAJALO
Čim sam primijetio da i sa naočalama
Pjevam sklopljenih očiju namah sam ih skinuo
NIT MI JE POVJEROVALA NITI SE NASMIJALA
Tek osamdeset i treće misleći posjetiti
Ameriku odem u američki konzulat u
Zagrebu vizu zatražiti kad me konzulica
Upita gospodine Štuliću kako možemo
Znati da ćete se vratiti a ja velim moram
Porez platiti vizu nisam dobio boga ti
Živi dokaz kako se sa ženom nije šaliti
Pošto smisla za humor nikada neće imati
A to je upravo ono što nas od drugih bića
Razlikuje il bar si tako volimo laskati


Post je objavljen 16.02.2006. u 18:47 sati.