Otvoreno pismo Goranu Kneževiću – reakcije - Đoka Vojnović Kojot
Očekivao jesam, ali ne baš na način koji me je naveo na ponovno oglašavanje – reakcije na otvoreno pismo koje sam uputio predsedniku zrenjaninske opštine Goranu Kneževiću. I, reakcije uopšte, na način primeren sredini.
Koliko god se nekome učinilo da je i ovo ukucavanje deo nekakvog privatnog rata i frustracija, ja javno oglašavanje vidim kao (pod ovim okolnostima) jedini način da se isprovociraju makar polemike o, naizgled lokalnim, temama koje ne određuju samo moju sudbinu. I, ovoga puta neću odustati.
Doleteo mi je, dakle, pre nekoliko dana drag poznanik, usplahiren, preneraženo saopštavajući da izvesni o meni vrlo ružno govore u pozorišnom klubu. Rekao sam da je to u Zelenom Zvonu bila praksa i dok je bilo stecište julovaca, pa što ne bi i sada kada je prekršteno u „hram demokratije“. Peti oktobar dvehiljadite, a moguće i šesti, bio je izuzetak. Ne znam da li sam ga umirio.

To ružno govorenje za podlogu je imalo pismo koje sam namenio Kneževiću i javnosti. U roku od samo nekoliko dana nakon njegovog objavljivanja javilo se desetak „dobronamernih“ koji su me obaveštavali da je tim povodom „ovaj rekao ovo, a onaj ono i da je Goran strašno ljut i da...“. Sve sam ih oterao u pizdu materinu. To je vulgarno, znam, ali po meni je drastično vulgarnija tišina koja me okružuje u momentima kada otvoreno dirnem teme na način koji je i moguća kritika...
Pročitaj ceo text -->
posted by Đoka Vojnović Kojot
Post je objavljen 16.02.2006. u 18:21 sati.