Marketing
Past times
Napokon je došlo sunce.
Odličan je osjećaj ići u školu u 6:30 ujutro dok puše lagani povjetarac i sunce izlazi. I napokon se otopio snijeg koji je trajao još od Nove godine.
Anyway, ovaj sam vikend bila kod bake. Već je bio i red s obzirom da nisam bila tamo od Nove godine. Nekako su mi se vratila sva sjećanja na djetinjstvo kad sam tamo provodila praznike. Baka (inače najbolja kuharica u galaksiji) je uvijek pripremala odlične kolače. Sjećam se da bih ujutro ustala, popila čaj od kamilice s djedom (to je bio naš praznički ritual). Zatim bismo se bacili na kolače i onda bih se ja išla naći sa starim prijateljima. Kad smo bili manji jurili smo brdima na biciklima i svaki put bi netko od nas zaradio ogrebotinu. Ili bismo trčali po šumama i pravili se lovimo Indijance. U "odraslijoj" fazi (12-13) godina smo se okupljali kraj nekog starog panja i zezali se. Vratila bih se navečer i često bih dovela nekog prijatelja na večeru.
Ah, to su bila vremena...
Već godinama nisam bila tamo na praznicima. Udaljila sam se s prijateljima, a i više nemam vremena za bezbrižne praznike. Ali zato imam neponovljive uspomene. Teško mi je kad moram reći baki da neću doći. Ali ovim putem obećavam da ću je češće posjećivati. Nedostaje mi ono vrijeme kad sam trčkarala za njom i divila se svakoj njezinoj riječi. Ali i danas joj se divim. Samo na drugačiji način.
Post je objavljen 16.02.2006. u 21:52 sati.