Marketing
Putnici!
rijetki su to srednjoškolci u glavnom nam gradu zagrebu, koji se u ovom ili onom slučaju nemogu nazvati putnicima. kad bolje razmislim, svi smo putnici, zar ne? kako se ono to zove, dnevno putovanje od doma do 'radnog mjesta' , pendulacija?
hajdemo onda podijeliti naše drage putnike na par kategorija (ako propustim neku vrstu, slobodno me upozorite):
a) blažena mala dječica koja imaju privilegiju (koju sam ja izgubila u 2. osnovne) da ih mama i tata voze autom u školu... ah, koji luksuz! oni odmah mogu prestat čitati jer ionako neće potpuno shvaćati žalopojke nas 'putnika' kad lijepo sjede u autu, griju se i imaju dovoljno mjesta, a ni hodat ne moraju.
b) u kategoriji sličnoj njihovoj su oni koji se prošeću do škole, i to doslovno. ljudi koji žive 'iza ugla'(neki čak doslovno), spavaju najduže i redovito kasne na nastavu. fascinantno je to, zar ne? do škole im trebaju 3 minute, a redovito dolaze zadnji, i uzrujani kako su se morali na brzinu spremit i kako im se nije dalo ustati u 7i40, ah, siročeki! nisu ni oni neka prava vrsta 'putnika', ali čujte, ima to i loših strana ...
c) najveća, čini mi se, kategorija ljudi, 'putnika', u kojoj smo svi mi koji živimo u jednom od lijepih zagrebačkih kvartova (od pantovčaka, trnja, trešnjevke, dubrave, do premilog mi španskog:) ) i, da bi se dovukli u rano jutro do ulaznih vrata drage nam škole, moramo koristiti usluge omiljenog nam ZET-a :) bio to bus ili tramvaj, ili pak, u većini slučajeva, oboje, svi prolazimo kroz iste muke, zar ne?
prvo, dizanje u 6ipo ujutro nije baš nešto ugodno, i takvi bi dušu dali da netko donese zakon o tome da nastave počinje u 9 (gospon primorac, čujete nas?!?).
drugo, trčanje za busom i/ili tramvajem u 7sati isto nije omiljena vrsta rekreacije, a još je bolji osjećaj kada utrčite u mali zatvoren prostor doslovce nakrcan ljudima.
i kad ste napokon ušli u svoje omiljeno prijevozno sredstvo, postoje dvije mogućnosti. sreće ste da živite blizu okretišta busa, i to jako blizu, pa ste možda uhvatili mjesto za sjesti, i sad slušate žalopojke starijih žena 'jer je ova današnja mladež tako neodgojena, ne diže se strajim osobama, a imaju taako stare i umorne kosti' i uživate grijuću guzu na toplom sjedalu. svaka čast starijim gospođama, ali kad se ujutro ide u školu, s torbom na leđima u nakrcanom autobusu, rijetki su oni kojima pada na pamet ustupiti svoje mjesto, i tu nas ne možete kriviti. ako niste te sreće kao ovi navedeni iznad, do škole ste prisiljeni stajati, zgurani sa svih strana, brojeći sekunde do svake stanice, kad ćete moožda moći udahnuti zraka ako netko iziđe, i promeškoljiti se prije nego što hrpa drugih ljudi nahrupi unutra. još kad ubrojite ljude koji ne mirišu baš po cvijeću, tj. ne mirišu uopće, te ljude koji vam uporno staju po nogama ne obazirući se na to što ih vi ionako nemate gdje drugdje pomaknuti, pa ta vožnja je pravo zadovoljstvo!
naravno, razumljivo je da je svaki tramvaj, a i bus, ujutro pun 'putnika' kakvi ste i vi, a i ljudi koji idu na posao, jer nemaju auto ili ne žele po jutarnjoj gužvi u njemu se voziti, ali još uvijek nisam dokučila zašto u tramvaju ima i jako puno starijih osoba, omiljeno zvanih 'penzići'? nemam ja ništa protiv njih, da se razumijemo, ali nije mi jasno gdje oni žure baš u 7 ujutro? mislim, nek si odspavaju još sat vremena, ljepše će biti i nama i njima...
d) mislim da mi preostaje još jedna kategorija, i to ona koju se može s punim pravom nazvati putnici, to bez ikakvih navodnih znakova :) ima ih, svaka im čast, koji dolaze, iz španskog i dubrave, nego iz zaprešića, ivanić grada, samobora, velike gorice i drugih okolnih mjesta koja ne spadaju ni u područje grada zagreba. njihova muka je često gore od ove korisnika ZET-a.
koliko puta ste čuli onu, vlak je kasnio? e pa, znamo da to nekad dobro dođe, kad je profesor najavio cijelosatno ispitivanje, na primjer, ali u većini slučajeva, to je katastrofa. nisam to iskusila, ali sam dovoljno o tome slušala.
zamislite da je sredina zime, digli ste se u 6 sati i stojite na stanici vlaka, a vani je -10. vlaka nema, koje čudo! smrzavate se proklinjuću HŽ, i nakon 20-ak minuta ugledate vlak... ali tek ide u suprotnom smjeru i trebat će mu još bar 20 minuta da se vrati. pa zar nebi poludili?
kad ga napokon dočekate, nemožete se ni pomaknuti, a ako i uspijete ući stanje je slično onom gore opisano u ZET-ovim prijevoznim sredstvima, ako ne i gore.
a da ne pričam o tome da nepostoji mogućnost da poželite otići u grad kad god hoćete. ako imate sreće, vlak vam ide svakih pol sata- sat, ali ako ne, vlak vam ide svakih 2sata-3 ako ne i rijeđe. pa se vi snalazite! ponekad jer zabavno šetat po gradu sat-dva, ali nekad i nije toliko zadovoljstvo čekati slijedeći vlak, jer vam se možda spava, ili ste u grad morali doći sat vremena prije vremena jer nema odgovarajućeg vlaka kad ste željeli...
možda nama sa ZET-om i nije tako loše.
nakon ovakvih drama svako jutro, čovjek čak osjeti olakšanje kad uđe u školu, iako je možda zvonilo za sat već prije 10 minuta a tramvaj/bus/vlak je tako sporo vozio.
ipak, svaka čast ZEt-ovcima i njima sličnima, što bi mi bez vas! :))
Post je objavljen 16.02.2006. u 17:43 sati.