Razmišljam da li da opišem svoje stvarne osjećaje ili da seruckam... no, pošto je ovo uvijek bio iskreni blog, nema smisla da sad smišljam vesele priče...
Pet minuta prije kraja radnog vremena me (opet) šef (koji mi zapravo nije pravi šef, ali eto, moram i njega slušati) iznenadio. Naravno neugodno.
Jednu neugodnu naredbu (meni), koju, da je fer i korektan, bi lijepo objasnio davno prije tokom radnog vremena, on s vrata ko pi*da nabacio... i odjurio.
Nije priča u neugodnoj naredbi, nego u njegovom ponašanju. Ako može imati muda za raditi gluposti na poslu, zašto nema muda da mi u lice objasni svoju novu suludu ideju preraspodjele posla?
Doduše, nisam sigurna šta da radim, jer sam trenutno u fazi odlaska na drugo radno mjesto, pa sad tih par dana neće nešto puno promjeniti. Mogu ja stisnuti zube i odratiti kako je rečeno. Više me boli njegovo ponašanje. Ipak smo mi kolege s zajedničkim dugogodišnjim radnim stažem. (i zbog toga me ni ne čudi njegovo ponašanje, ali ipak, čovjek uvijek očekuje nešto bolje od svojih najbližih, zar ne?)
Fuck i sve. I sad, kad drugi put uđe u neka sranja - nek ga ja vadim??
Post je objavljen 16.02.2006. u 16:47 sati.