Prošli tjedan je bio pun mjesec. Prošli tjedan je Vix ostala izgrebana.
Kako će Sean the Emigrant bit u Dublinu slijedećih godinu dana, i kako javljanja preko telefona, maila i smsa, ne mogu nadoknaditi fizičku prisutnost, naravno da se navikneš na to, ali navikneš se i da ti netko leži u krevetu. Kraj tebe. Oscilacije Mjesečevih mijena na mene jako utjeću. Na san najviše. Zadnjih par mjeseci sam teško spavala, sanjala ni pod nokat. Osobno, ne pridodajem previše značenja snovima, za to je zadužena Manga koja sanja svaku noć, i par puta tjedno, ak smo u mogućnosti, obavještava me o promjenama. Poseban blog bi se samo o tome mogao napisati.
No Vix me kuži(la). I prošli tjedan. I pun mjesec. Tokom noći sam se budila jer sam mjesečar. Upisan u knjige. Kao mala sam izmislila svoj jezik snova, roditelji su mi uvijek bili skeptični spram toga, jer sam previše pričala, previše hodala, previše puta se budila na čudnim mjestima. A činjenica je da djeca do svoje 3 godine života mogu tečno naučiti preko 20 jezika, moji su mislili da sam ja ovaj prenijela iz svog prijašnjeg života. Mada ne vjeruju u reinkarnaciju, ali ono, ajd, dijete nam je, moramo ga voljeti, mada je čudno, razmotrimo sve opcije. Karikiram. Ovih dana sam samo gledala posljedice svojih noćnih činova. Sjećam se da sam burno sanjala, sva moja Šanovska nedostajanja sam pretočila u radnje. Dobro ne sve, ipak nisam životinja, nagoni se daju ublažiti.
Ali prošli tjedan su me budila jutarnja Vixova piljenja u mene.
'Ti naravno nisi svjesna da imaš duže nokte, da si se noćaš prebacila k meni, i da to boli šta ti radiš?', dočekalo bi me.
'O čem ti?', moj odgovor je glasio.
'Pa, imam štrafte na trbuhu. Od tebe. Kad si se prebacila na moj krevet. I kad si me toliko stiskala i pipkala. Desno bedro mi je natečeno. Sve ja kužim, al daj ono.'
'A pa nije namjerno,' krmeljavo ću ja, kad sam ju počela shvaćati.
'Pa znam da nije namjerno, ali i meni treba sna. Proživljavam sexualno napastovanje.'
'A šta sam te napastovala?', već mi je mašta dala maha.
'Ne seri.'