OPAKI SLOVENCI
Zagreb 1996. Izgleda kao sasvim normalan evropski grad. Ljeto. Ljudi opušteno sjede za stolovima iznesenim pred lokale, na ulice i trgove. Stol do mojega sjedi sredovječan par, dobrano zašli u šezdesete. Oboje pristojno obučeni, uglađena ponašanja, odaju dobrostojeće gradske ljude… Tako su blizu da ne mogu ne čuti što razgovaraju. U američkim bi filmovima takvi likovi komentirali nedjeljnu propovijed. Međutim, on ogorčeno priča:
- Jučer moji išli u Sloveniju, malo u kupovinu, imali su sat-dva, pa do Brežica… pa uzeli auto od mene. Nisu provjerili, ja uvijek imam svoj automat u gepeku…
- Kakav automat?
- Sa tri šanžera! Automat!
- To je Vaš lovački? - pita gospođa.
- Ma ne. Kalašnjikov. To tako, uvijek nosim… A Slovenci, kakvi već jesu, pedantni, sve pretražili! Našli još petnaest metaka za karabin. Sve slikali!!! Dva i pol sata ih držali! Oni su takvi: lovačke noževe … Nađu bombu - popizde! Pa da dokumenti nisu u redu, da auto nije osiguran, da ne odgovara broj na motoru, da nije broj prekucan… Ma nije ni moj auto! I vratili se, jedva se izvukli, ništa od kupovine!
Zagreb 2006. Izgleda kao sasvim normalan evropski grad. Ipak, bolje ne slušati što ljudi govore, a kamoli misliti o tome.
Post je objavljen 16.02.2006. u 12:25 sati.