Tvoje me riječi bole
I iako znam da ćeš se vratiti
Čim ponovno naiđeš na zatvorena vrata,
Čim ti obore snove,
Poigravam se suzama
U istom trenutku mrzim i volim tvoje ruke;
Mislim da ne zaslužujem
Svaki tvoj povratak;
A opet vidim tebe
Kao onog koji bi se trebao kajati
Jer svakim povratkom prljaš svoju sliku,
Sliku savršenu u mojim očima
A nemam snage da ti priznam;
Samo se radujem tvojim koracima
Iako znaš da nismo vezani
Ti se uvijek iznova vraćaš,
Da te poput promrzle ptice,
nahranim povjerenjem i utoplim svojim očima;
da te osposobim za novi let
Shvaćam da uništavam samu sebe,
Ali nije važno…
Radujem se
Dok god tvoji koraci
Idu uz moj put
Evo jedna pesmica... napisala sam je negdje sredinom 12. mjeseca, inspirirana jednom osobom... Moje cure znaju tko je to... a mislim da bi i ta osoba trebala skontat... sad su se neke "male" stvari bitno promijenile... al meni se danas nije dalo pisat o nekim debilnim temama kao shto je shkola, pa eto... Nadam se da me nechete pokopat svojim komentarima... pozzz
Post je objavljen 16.02.2006. u 08:56 sati.