Jedan moj dragi frend je totalno praznovjeran. Doduše, on bi rekao da nije praznovjeran jer je sve to u što (prazno)vjeruje istina!
Tako mi u npr. Getrou stajemo u red samo na nekim blagajnama (a te se u 100% slučajeva pokvare čim dođemo na red - po tome smo već legendarni), on će prije kupnje uvijek pohraniti svoje stvari u ormarić broj 23 i tako dalje.
Jedno od njegovih najžešćih praznouvjerenja je strah od crnih mačaka! Ako mu crna mačka pređe preko ceste on će uz škripu kočnica zaustaviti auto prije no što pređe crtu kojom je prošla mačka. Tada će okrenuti u suprotnom smjeru i stići do cilja zaobilaznim putovima...
Jednog lijepog dana pao je prvi sumrak i nas dvojica smo šetali Prečkom. Hodali smo nogostupom uzduž Horvaćanske, bilo je ugodno toplo te smo se lijeno i zadovoljno gegali sa noge na nogu...
Desno od nas bile su obiteljske kuće a lijevo od nas cesta. Frend je hodao meni s lijeva, pričao je nešto smiješno i baš nam je bilo fino kad li odjednom na njegovom licu spazim užas! Tragom njegovog razrogačenog pogleda okrenem se malo unazad i desno i u taj čas ugledam neveliku ali potpuno crnu mačku kako velikom brzinom trči prema nama. Maca nas je već sljedećeg trenutka prestigla i nastavila je trčati još dva tri metra a onda je, nimalo ne usporavajući naglo zaokrenula lijevo, ravno na cestu! Čim je stigla na cestu maca je ko da je svi vrazi gone počela trčati po cesti, ali sad je trčala prema natrag i projurila je sa naše lijeve strane. Dok je maca tako jurila, frend i ja smo se zapanjeno okretali oko svoje osi u smjeru suprotnom od kazaljki na satu, prateći crnu mačku pogledom.
Znam da smo se tako okretali između ostalog i zato što se moj prijatelj htio vratili istim putem kojim smo i došli...ali šipak! Čim je projurio unazad pokraj nas, crni demon je nimalo ne usporavajući skočio na nogostup i nestao u dvorištu odakle je došao! Mačka je opisala savršen krug oko nas a prizor je bio tako nevjerojatan da je zavladao tajac. U prvom trenu zabrinuo sam se kako li će se sad moj jadni prijatelj izvući, pa crna mačka mu je prešla preko baš svih puteva...ali u taj čas smo se pogledali i odjednom prasnuli u gromoglasan smijeh!
Bilo mi je odmah nekako lakše...
Frend je ipak napravio neki mali ritual, nešto kao triput oko svoje osi, pa pljuni pa baci nešto preko ramena...
Dok je on to izvodio ja sam nekoliko puta preskočio preko mačjeg traga pokazujući mu kak sam hrabar, ne?!
Trenutak istine je došao i morali smo nastaviti šetnju. Frendov korak preko uklete crte bio je mali korak za čovječanstvo ali velik korak za njega.
Taj korak bio je toliko značajan jer mu nakon njega ipak nije klavir pao na glavu pa se od toga dana on skoro uopće ne boji crnih mačaka...boji ih se samo malo, svaka mu čast! :D
Toliko za danas, voli vas vaš Ddadd
:)
Post je objavljen 16.02.2006. u 04:44 sati.