Marketing
JEBO VAS CRTEŽ!
''Vrijeme je da stvari nazovemo PRAVIM imenom . Car je gol. Vrijeme je da prestanemo koristiti zaslađene eufemizme: ''nacionalisti'', ''lojalisti'', ''komunisti'', ''etničke grupe'', ''kulture'', ''civilizacije''. RELIGIJA je riječ koju tražite. Religija je riječ koju se toliko licemjerno trudite izbjeći.''
Richard Dawkins, Vragov kapelan - Biblioteka 42, Jesenski i Turk, 2005.
Zašto sam ja, zašto smo svi mi koji se smatramo pristojnim, politički korektnim pojedincima, zašto smo tako osjetljivi kad je riječ o kritici vjerskih osjećaja naših sugrađana? Odakle ta kolektivna hipersenzibilnost kad se TREBA suprostaviti potpuno iracionalnim zahtjevima organiziranih religija, INSTITUCIJA koje sebi uzimaju za pravo da se glasno i jasno izjašnjavaju o svim aspektima naših života, da zahtjevaju promjenu naših ponašanja, dok osuđuju neka naša ponašanja? I da se pri takvim javnim istupima pozivaju na nešto što inherentno nije podložno kritičkoj procjeni, na sustav dogmi izvedenih iz božjih objava. Zašto je tako teško ljudima koji govore totalne gluposti, često vrlo opasne gluposti, otvoreno reći da su opasni, u tako očiglednoj gluposti svojih istupa?
Zato jer bi mogli povrijediti nečije vjerske osjećaje?
Ne znam koliko puta su moji osjećaji bili povrijeđeni istupima glasnogovornika tih INSTITUCIJA. Koliko puta sam morao slušati potpune iracionalnosti, potpune gluposti, bezobzirno vrijeđanje zdravog razuma i najosnovnije ljudske pristojnosti... sve argumentirano šarenom odorom glasnogovornika, ritualom koji ne dopušta nikakvu repliku, pozivanjem na ''božji zakon'', ''narod'', ''povijest'' i ''neupitne vrijednosti''. Koliko puta je moj osobni integritet bio ugrožen i povrijeđen od strane nekoga tko za sebe tvrdi da govori u ime boga?
Recimo, zahtjev da u državnim javnim ustanovama bude istaknuto raspelo, simbol institucije kršćanskog vjerskog opredjeljenja. Recimo da je javna ustanova Državno odvjetništvo... ili sudnica. Recimo da je u sudnici, iznad sudskog vijeća (ili porote) izvješeno veliko raspelo. A ja sam, recimo, Židov i sude mi zbog utaje poreza. Zar taj jedan primjer ne govori više nego dovoljno o idiotskom zahtjevu da se vjerski simboli postavljaju po zidovima državnih ustanova? Zar nije potpuno jasno da bi se ja u sudnici jedne demokratske države, države od koje njen ustav zahtjeva da osigura uvjete da svi građani budu jednaki pred zakonom, države sa trodjelnom podjelom vlasti i suverenim pojedincem... zar se ja kao Židov ne bih 'a priori' našao u situaciji da mi sudi jedna institucija koja više nije nepristana u svom poštivanju SAMO zakona pred kojim su svi jednaki? Zašto bih ja, kao Musliman ili Židov, vjerovao u nepristanost suda moje države, kad je u sudnici istaknut simbol jedne institucije koja je ne samo pristrana, već potpuno isključiva u svojoj tvrdnji tko je 'vrhovno biće' i koji je njegov izraz volje? Zamislite istu situaciju u policijskoj postaji, u uredu krim-policije... ja, Musliman, u situaciji da me ispitiva i pokušava optužiti inspektor iznad čijeg stola visi raspelo. Ili zamislite malo drugačiju scenografiju... vi, Katolik, nalazite se u sudnici u kojoj je iznad suca izvješena zelena zastava sa polumjesecom i zvijezdom. Koliko bi imali povjerenja u nepristanost takvog suda, u njegovu slijepu podložnost sili zakona jednakog za sve, njegovu spremnost i dužnost da vas zaštiti od nepravde? Ja ne bih imao povjerenja u takav sud. Jer snaga božje objave je dogmatskog karaktera i onaj koji poštuje takvu objavu ne može poštivati i zakon građanske države. Zašto? Zato jer su sve religije isključive. I točka. A zakon građanske države je univerzalno uključiv. I točka.
Kad sam bio mali (ovoga se jako dobro sjećam), pitao sam mamu postoji li bog. Ona mi je rekla da ima pet, šest komada pa da izaberem koji mi najviše odgovara.
Tako sam ja odložio izbor. Dosta kasnije sam izabrao baš 'izbor' za svoje vjerovanje.
Danas cijelim svijetom tutnje ''cartoon riots'', demonstracije uvrijeđenih Muslimana zbog karikatura Muhameda. A građanske, europske države se ispričavaju zbog slobode tiska, tekovine bez koje je nezamislivo demokratsko društvo. Zar ne postoje sudovi u tim državama, sudovi na kojima bi ta cijela situacija trebala biti razriješena? Ako je riječ o govoru mržnje, poticanju nacionalnih ili vjerskih nesnošljivosti, vrijeđanju i diskriminiranju jedne skupine ljudi koje se kolektivno prikazuje kao teroriste, ako je karikatura Muhameda u kojoj je prikazan kao terorist govor mržnje (a sasvim jasno jest), zašto se to ne rješava na sudu? Zašto Državno odvjetništvo RH nije podiglo tužbu protiv Nacionala, a ne uputilo ispriku Muslimanima koji su se našli uvrijeđeni uređivačkom politikom Nacionala? Je li možda tjednik Nacional jedna od javnih ustanova RH pa da takva isprika treba biti izražena od strane premijera RH?
Jako se dobro sjećam epizode South Parka u kojoj su svi veliki kritičari ljudskog duha bili prikazani kao 'superjunaci'. Bio je tu i Isus, i Mojsije, i Buddha, i Muhamed, i Shiva, Krisna ili ne znam koje utjelovljenje indijskog 'vrhovnog bića'. Bio je tu i 'Seaman and Swallow', kojeg su ostali superjunaci otvoreno zajebavali. Zašto onda nije došlo do ''cartoon riots''?
Je li možda slučajnost što je zastava Danske najeksplicitniji simbol križa od svih državnih zastava?
Slavoj Žižek u 'Iraq, the borrowed kettle' spominje jedan slučaj građanske hrabrosti i vjernosti prisegnutoj dužnosti da će braniti jednakost građana pred zakonom. Žižek kaže kako je taj slučaj bio neusporedivo glasniji od svih deklarativnih, političkih izjava o pravnoj državi kao najvišoj demokratskoj vrijednosti. Riječ je o sutkinji Iki Šarić, sutkinji Županijskog suda u Rijeci koja je osudila Mirka Norca na 12 godina zatvora zbog ratnih zločina. Ta je žena usprkos silnim prijetnjama i bez imalo političke potpore lijeve Račanove vlade, savjesno i hrabro odradila svoj posao, posao onoga koji dijeli pravdu. Kad je presuda izrečena, sa prozora suda je netko uzviknuo: ''Izdaja! Izdaja!'', a crno odjevena masa prosvjednika je uzvratila bijesom usmjerenim protiv institucija iste one države koju su, navodno, držali kao svoju najveću svetinju. Koalicijska vlada je cijeli svoj mandat provela u kukavičkom strahu od crnih hordi koje su tumarale državom i prijetile svima koji su pomislili da se razišla 'demokratska magla'. Je li ljudima u toj vladi ikada palo na pamet koliko je uvredljiv bio njihov strah od crno odjevenih ljudi koji su vikom i prijetnjama ('Zgazit ćemo zvečarku') udarali po samim temeljima države... uvredljiv za sve ljude koji su glasali za tu vladu. Ti su ljudi, ta je većina građana RH, četiri godine bila neka vrsta taoca, njih je predstavljala plašljiva vlada koja se nije usudila ući u konflikt sa crnom gomilom iz straha od... od čega? Državnog udara? Građanskog rata? Ili možda svoje 'Izdaje'. Pa je sutkinja Šarić morala sama svima jasno dati do znanja da je zakon jednak za sve, od srednjoškolca uhvaćenog sa marihuanom pa do dvadesetdvogodišnjeg generala-heroja koji je u obrambenom ratu malo ubijao civile.
Na ulazu u Drniš godinama je stojao jumbo plakat na kojem Norac ljubi ruku Ivana Pavla II. Zašto se netko iz Katoličke crkve nije sjetio da makne taj plakat, plakat koji nedvosmisleno šalje poruku da crkva podržava čovjeka koji je od strane RH optužen za ratne zločine. I osuđen. Pravomoćno. Zašto se crkva pasivno upustila u medijski rat protiv nezavisnog pravosuđa, dopuštajući da se lik i djelo prvog čovjeka te crkve... slobodno ću reći sramoti, sugerirajući da Vatikan podržava ljude optužene za ratne zločine? Zato što ta crkva nema onu snagu uvjerenja koju ima Ika Šarić.
I sad bi ja trebao biti oprezan zbog osjetljivosti mojih sugrađana vjernika? Oprezan da ne bih slučajno povrijedio njihova najintimnija uvjerenja? Normalno da ne bih trebao. Niti imam namjeru biti oprezan.
Religije su netolerantni povijesno-socijalni fenomeni. Bilo kakvo njihovo uplitanje u pitanja koja se tiču sudbine građana podložno je istoj onoj žestokoj kritici kojom se dočekuju političke odluke. Religija nema pravo na povlašteno mjesto, nema pravo na polu-imunitet dok traži neke, sa pravnom državom očigledno nekompatibilne stvari.
Francuska republika je zabranila nošenje vjerskih simbola u državnim školama, krščanstvo nije spomenuto u Ustavu Europske Unije. Europska Unija je nastala jer je u Francuskoj revoluciji religija jasno odvojena od države... da nije bilo tako možda bi još uvijek Katolici i Protestanti međusobnim ratovima slavili ime Čovjeka koji se žrtvovao za Slobodu, Jednakost i Bratsvo. A veliko 'Č' nisam velikim napisao slučajno.
Karikature? Ja bih radije jedno ulje na platnu. Sa motivom Golgote, uz uobičajene ženske likove koji kleće na tlu i gledaju Čovjeka. Umjesto rimskih vojnika pokraj Čovjeka stoje dva bijela jurišnika iz Star Warsa, čvrsto držeći laserske puške na prsima. Malo dalje, za glavu viši od bijelih IMPERIJALNIH jurišnika, stoji crna pojava Dartha Vadera i gleda u Čovjeka. Čovjek nije razapet, Čovjek je obješen... Čovjeku su ruke vezane iza leđa, Čovjeku je oko vrata obješena tabla sa natpisom 'SABOTER'.
Jesam li možda povrijedio nečije 'nepovredive' vjerske osjećaje? Ne znam... i ne zanima me. Moj Čovjek nosi veliko 'Č' bez obzira na koji su ga način ubili oni protiv kojih je ustao sam, svjestan neminovnosti vlastite užasne sudbine. Bio On 'Saboter' ili dio trojedne božje pojave, njegovo veliko 'Č' je vječno zbog njegove dosljednosti. Ako netko misli da je bio visok, zgodan, crvenokos, plavih očiju, jasno definirane muskulature, dostojanstveno počašćen najsramotnijom kaznom u IMPERIJALNOM Rimu, razapinjanjem na križ (vješanje je puno, puno milosrdnija kazna)... taj netko mora i meni dopustiti pravo da ja iznesem svoje viđenje tog Čovjeka.
Da sam ja napravio karikaturu u kojoj moj Čovjek dira dijete po privatnim dijelovima dok govori: ''Pustite dječicu da dođu k meni; nemojte ih priječiti, jer takvima pripada kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, taj sigurno neće ući u nj.'', da ja napravim takvu karikaturu, to bi bio jasan govor mržnje usmjeren prema kršćanima. I meni bi bilo mjesto na sudu. Ali ja to stvarno ne bih nikad napravio onome kojemu jedinom od svih ljudi, bez imalo sumnje, garantiram moje veliko 'Č'. Ali imam pravo napraviti karikaturu na kojoj jedan od Njegovih zemaljskih posrednika na taj način dira malu djecu dok zlorabi baš te Njegove riječi, dok u Njegovo ime ubija sve ono zbog čega se On žrtvovao, dok ljude ostavlja bez ideje Čovjeka u njima, zamagljujući im razliku između dobra i zla... čineći užasno zlo baš u ime Čovjekovog dobra. Taj posrednik nije saboter, on ne sabotira nečije planove... taj posrednik, koji je na sebe preuzeo odgovornost da govori o dobru i zlu, je IZDAJNIK. On je izdajnik, a ne sutkinja Ika Šarić.
Post je objavljen 15.02.2006. u 23:38 sati.