Budući da religijskih problema nema u religijama, nego u njihovim tumačima, dužan sam to mišljenje i pojasniti. Naime, jedno je živjeti za religiju, a drugo živjeti od religije.
Svi nesporazumi su samo slijed nepoznavanja informacija. To je moja stara teza. Mislim da religijski učitelji manipuliraju s vjernicima.
Naime, nema Isusa Krista u povijesti kao katolika, pravoslavca, protestanta, židova, muslimana... On nije jedno, on je sve... barem bi tako trebalo biti u religijama koje korijenje nalaze u Abrahamu...
Tako je otkad je svijeta i vijeka.
Svojedobno sam reagirao na jedno gnjusno ubojstvo učinjeno u ime nečega čega nema u svetim spisima. Tekst sam prije nekoliko godina objavio u "Vjesniku". Evo tog teksta:
Muarem Topalović, čovječe dragi, naprosto ne zna! A što možeš čovjeku koji ne zna, nego da ga poučiš?
Dalje je stvar učitelja! Čovjeka koji ne zna možeš poučiti tako da nauči ono što nije znao, a bogme ga možeš naučiti i još većem neznanju.
Jer čovjek je oduvijek sklon učenju.
Učenju da nauči i učenju da ne nauči!
Muarem Topalović ušao je na samu badnju večer u jednu lijepu, toplu i mirisnu kuću u kojoj su se ukućani, obitelj Anđelić, pripremali za tihu noć polnoćnog bdijenja, noć kojoj se kršćani katoličke vjeroispovijesti raduju, jer ta noć prethodi rođenju Isusa Krista.
Muarem Topalović nema pojma tko je Isus Krist, on ne zna da je Isus Krist Isa Pejgamber, dakle i njegov božji poslanik; njega je netko naprosto ružno poučio da ne zna. Jer da ga je poučio znanju, onda bi mu sigurno rekao i za 256 stih El-Bekare ; u Kur'anu ; 34. dio, pod naslovom: BOŽJA VELIČINA I MOĆ - skloniji sam da ajet prevedem kao stih, a ne rečenicu, kako se uobičajilo reći – koji stih uči muslimanskog vjernika točno ovako: U vjeri nema prisiljavanja. Pravi put se raspoznaje od stranputice... Tumači Kur'ana kažu da je navedeni ajet najveći, najljepši i najsjajniji propis kojim se izriče puna sloboda vjere!
I tako neuk, taj Muarem Topalović, eto, dolazi u kršćanski dom i, mimo svih propisanih dobrota svoje religije, ubija mirne i bogobojazne ljude; taj budalasti čovjek unosi smrt u noći kad se slavi rođenje!
Je li Muarem Topalović musliman? Nije. On je najobičniji ubojica, neuk čovjek koji ne pripada ni jednoj religiji. Pravi muslimani dužni su - uostalom kao i svi bogobojazni ljudi, bez obzira o kojoj je religiji riječ –slijediti ono što im Kur'an nalaže, a nalaže im: O ljudi! Zaista smo vas Mi stvorili od muška i ženska (oca i matere) i učinili smo vas narodima i plemenima da biste se (međusobno) poznavali. Kod Boga je najplemenitiji između vas (onaj) koji je najbogobojazniji. Zaista Bog zna (i) svjedok je (toga). Tako, naime, piše u 49. poglavlju Kur'ana, 13. stih El-Hudžurata, 2. dio, koji nosi naslov MEĐUSOBNA ODANOST I POŠTOVANJE.
Tumači Kur'ana kažu, a to je točno, da ovaj stih ističe da su svi ljudi braća. Svi ljudi sačinjavaju jednu porodicu i kaže se da podjela na plemena i narode nije zato da jedne od drugih otuđi, nego treba da posluži boljem međusobnom upoznavanju. U ovoj velikoj ljudskoj obitelji ne daje se prednost rasi, narodnostima, bogatstvu i položaju, nego se daje poštovanje dužnostima, to jest moralnoj veličini i uzdizanju.
Prema tome, Muarem Topalović nije musliman u ovom smislu koji sam naveo.
On sam, ničim izazvan, kaže da pripada islamskoj sljedbi vehibista. Ja mislim da on nije ni vehibist. Što on uopće znade o vehibizmu? Zna li da Vehibizam kao pokret nastaje u doba kad se safedski poredak rušio i kad je Nädir-šah zadržavao pažnju Porte? Vehibizam nastaje u samom središtu Arabije, kao moćan integristički pokret. Utemeljitelj je doista Muhammad ibn 'Abdilwahhâb (1703. – 1792.), koji je rođen u Nedždu, u Ujejni, oazi koja je tada uživala u stanovitom blagostanju, i gdje mu je otac bio kadija i pripadao obitelji hanbelitskih pravnika. Osnovni smisao vehabitskog učenja je izgradnja sunitske države koja bi se prostirala ne samo u Nedždu, nego u svim arapskim zemljama. Vehabizam bi obnovio islam u njegovoj izvornoj čistoći, nastojeći odoljeti svim sumnjivim novotarijama ili pučkom praznovjerju. Naravno da je u tome bilo nakaznog pretjerivanja i da su sve vehabitske države propale. Vehibisti su bili vrlo žestoki prema svakome tko nije dijelio njihovo mišljenje, a njihovo mišljenje nije dijelila golema većina islamskih vjernika. Muslimani su u njima vidjeli raskolnike. Čak se išlo dotle da se zaštita Svetih mjesta, ugroženih od vehibista, povjeri međunarodnom islamskom skrbništvu.
Napokon, vebihisti imaju neko svoje izvorno značenje, jer svako arapsko ime ima neko značenje. Tako je i Vehab skraćenica od Abdilwahhâb, što bi imalo značiti rob božji. Rob se ne bi usudio prekršiti ono što mu Kur'an nalaže. Muslimani misle da Kur'an prethodi stvaranju svijeta, dakle svemu, da je jedan od atributa Boga a ne Božje djelo; da je dobar kao to Božje milosrđe, da je pravedan kao što bi to trebala biti Božja pravednost. Jer Bog je stvaralac, on nije ubojica, zato nitko nema prava ubijati u ime Boga. U Kur'anu se spominje, u dosta tajnovitoj formi, i Majka knjige. Majka knjige bi bio jedan primjerak Kur'ana ispisan na nebu. Postao bi platonski arhetip Kur'ana, i ta ista knjiga - to kaže Kur'an – ispisana je na nebu, ona je atribut Boga i ona prethodi stvaranju svijeta. Tako proklamiraju uleme (muslimanski bogoslovi i pravnici) i muslimanski znanstvenici.
Ima jedna lijepa priča koja je iznjedrila ovaj ajet: Mi smo tebi (Muhammede) objavili Knjigu s istinom, da bi sudio među ljudima onako kako ti je Bog pokazao (u Kur'anu). Ne spori se zbog izdajica (ne brani ih i ne spori se zbog njih)! (4. poglavlje, En-Nisa, dio 16. koji nosi naslov: PRAVEDNOST MEĐU MUSLIMANIMA I INOVJERCIMA, stih 105.)
A evo priče o tome što je uzrok ovakvu ajetu. Dakle, bilo je to ovako: neki musliman, kažu da mu je ime bilo Ta'ma'-ibni-Ubejrak ukrao je jedan zaklon, koji se u ratu upotrebljavao, i sakrio ga kod nekog Židova. E, onda je, lopov jedan!, toga Židova prokazao kao kradljivca. Protiv nedužnog Židova diglo se i njegovo pleme, jer lopove nitko ne voli. Ali, o događaju je morao presuditi sam Božji Poslanik. Poslije istrage, Muhammed a. s. proglasio je Židova nevinim, premda je optuženik bio poznat kao veliki neprijatelj muslimana, jer se utvrdilo da je onaj nesretni musliman lopov. Dakle, ovaj ajet naređuje da se pravda mora izvršiti po svaku cijenu; ni po babu, ni po stričevima. Na pravednost ne smije nimalo utjecati činjenica što je tužitelj musliman, a optuženi nemusliman. Nijedan zločinac ili prekršitelj ne smije se uzeti pod zaštitu samo zato što je musliman. Zločinac nema nacije, nema vjere...
Zato dižem svoj glas protiv Muarema Topalovića, i svih onih Muarema Topalovića, bez obzira na vjeroispovijest, nacionalnu pripadnost i boju kože, koji si uzimaju pravo da čine bilo kakvo zlo u ime Boga. Meni, kao ateistu, svaka religija budi lijepe uspomene. Jer od svake sam religije učio dobro. Ja zaista ne mislim da je čovjek božje djelo, ali nemam ništa protiv onih koji to misle. Ako je Bog, onda je jedan i nije ni Hrvat, ni Bošnjak, ni Srbin; i nije ni bijel, ni crn, ni crven, ni žut. On je sve to.
A kad je riječ o religijskim običajima, onda s radošću priznajem da se još i danas mojim ćutilima širi ugoda omamljujućih miomirisa kršćanskih i islamskih blagdanskih svečanosti.
Tih je dana Bosanska Dubica, grad u kojem sam rođen, mirisala po čistoći, radosti i dobroti. Kao djeca smo veselo išli, često s očevima, na božićne polnoćke i uranke; upijali ljepotu kršćanskih pjesama, pamtili mudre božićne poruke; veselili se šarenim uskrsnim pisanicama, slasnoj orahnjači ili ukusnoj pečenoj guski, tuki i drugim blagdanskim delicijama. Isto kao što su naši katolički i pravoslavni susjedi tiho pjevušili ilahije i kaside; radovali se ramazanskom iftaru i bajramskom ručku, uživajući u pilavu, bamiji, pitama i bureku, kadaifu, baklavi i gurabijama.
Ono što jedna budala pokvari, stotinu pametnih mora popravljati! Ne dopustimo da nam budale gospodare!
Jer strašno je lice stranputice.
Post je objavljen 15.02.2006. u 21:34 sati.