TEORIJA O ZNANJU I NEZNANJU
Ako želiš mnogo znati, moraš saznati puno više o mnogo manjem.
Evo, kako ja idem u gimnaziju tako cijelo vrijeme razmišljam i filozofiram o stvarima koje ionako nikome ne trebaju. Al nemojte mi na tome zamjeriti, kad me već odgajaju u školi kao intelektualku, onda ću se tako i ponašati- beskorisno. Kao da Hrvatska treba intelektualce, samo vrte prstima i melju umjesto da dignu te svoje cijenjene pozadine i učine nešto da bi poboljšali zemlju u kojoj žive. Ali ja pričam u vjetar. Makar smo i 100 puta rekli, oni samo nataknu naočale na nos, pogledaju te ispod obrva, puhnu i nastave vrtiti prstima i glumiti korisnost. Ali da ne duljim, sad ću vam objasniti naslov tj. plod moje dosade na satu fizike.
Dakle: znanje i neznanje. Što više učim, saznajem da moje znanje, za koje sam prije mislila da je dosta veliko, i nije baš veliko. Saznajem da ništa ne znam. Ništa ne znam o ničemu, a pogotovo ne o znanju. Povećanjem znanja spoznajemo o svojem neznanju i saznajemo da o znanju nismo znali ama baš ništa. Dakle, rast znanja proporcionalan je rastu neznanja. I ne postoji nitko tko će saznati sve znanje jer će se tako samo izgubiti u svom neznanju spoznajući znanje. I smatram da je bolje onda živjeti u neznanju jer ćemo se rastužiti ako spoznamo da ne možemo sve znati.
TEORIJA O SLIČNOSTI
Baš sam neki dan čitala da svaki čovjek na svijetu ima svog 99,9 % sličnog čovjeka. Tako da i oni koji nemaju blizanca, a oduvijek su ga htjeli, ne budu tužni, svatko ima svog izgledom slična čovjeka.
Ali zamislite sad ovo: postoji jedan čovjek, nazovimo ga Josip (bez ikakvog posebnog razloga) i postoji jedna žena, nazovimo ju Ana (opet bez razloga). Dakle, Josip i Ana imaju dvoje ljudi na svijetu koji su 99.9% slični na njih, recimo u SAD-u i ti ljudi se zovu John i Maria. Ali John i Maria imaju isto tako blizance koji su njima slični, opet na nekom drugom kraju svijeta, recimo u Bosni Said i u Rusiji Nataša. Ali i Said i Nataša imaju također blizance koji se opet nalaze na nekom drugom kraju svijeta i tako ukrug……..ispada da svi mi isto izgledamo, svi smo svačiji blizanci…Ali znam da se postavlja pitanje, zašto se onda vidimo drugačije??? Pa jednostavno, mozak je veoma moćna stvar i on nam daje neki drugi pogled na neku osobu kako bi je mi zapamtili ne samo imenom, već i izgledom. Mozak je također «stroj» sam za sebe koji radi za nekog tko je veći od nas i on sam stvara neku drugu sliku o nekome koji je prema ovoj teoriji isti kao i mi, pa se tako zna dogoditi da mi vidimo nekoga drugačije od naše prijateljice ili prijateljice. Pa što mislite zašto mi vidimo ružnu curu sa zgodni dečkom, dam se kladiti da je on vidi skroz drugačije i to mislim doslovno.
Sljedeće pitanje je sigurno: pa zašto smo svi isti?? Pa što mislite da se Bogu zbilja dalo izmišljati različite oblike ljudi, pa ima nas 6.5 milijarde, tko bi izmislio sva ta lica i tijela, ovako je jednostavnije, samo je stavio taj naš mozak sa bujnom maštom i dao njemu da odradi dio posla.
Dakle, sljedeći put kad stanete pred ogledalo, zapitajte se kako izgledate zbilja i dali vas drugi vide onako kako vi sebe vidite.
I još nešto, iskreno se molim da će mi Bog oprostiti što sam rekla da mu se nije dalo, al to je moje mišljenje kojeg valjda smijem izreći, pa nisam u srednjem vijeku….J
Post je objavljen 15.02.2006. u 19:12 sati.