Tesla for Teachers
"Teslu ne možemo smjestiti u moralni okvir jednog uspjelog velikog inženjera. Tesla je pjesnik elektrotehnike, umjetnik ako hoćete. Tesla je bio prepun ideja, a da bi mogao da vrši normalan rad inženjera. Njegova intuicija je kolosalna, njegov pogled u tajne prirode strahovit. Nadošao je kao vihor, zahvatio suvremeni svijet, koji ga je teško slijedio, jurio je naprijed, ne obazirući se na okolinu, na normalne ljude, …" - riječi su poznatog slovenskog inženjera elektrotehnike akademika, Dr.sc. Milana Vidmara.
Pažljivijim čitateljima, povjesničarima i istraživačima Teslinog rada i života vrlo brzo pada u oči Teslina teatralnost i njegovo nastojanje da zadivi publiku oko sebe. Uočljiva je pomalo sujetna želja za držanjem predavanja koja često graniče s cirkuskim predstavama. Volio je svoje slušatelje i gledatelje iznenaditi eksperimentima koji su, za tadašnje prilike, bili svojevrsna čuda.
Zamislite lica publike dok Tesla stoji okružen nebrojenim munjama izazvanim strujama vrlo visokih frekvencija i napona od preko dvanaest miliona volti. Znao je izazivati divljenje i čuđenje publike držanjem u ruci žarulje koja svijetli bez naoko vidljivog izvora energije. U tu svrhu je vakumiranu staklenu cijev napunio kalcijum-sulfidom i cink-sulfidom i izlagao je strujama vrlo visokih frekvencija i napona. Danas se to smatra začetkom neonskih žarulja čija uporaba je zaživjela pola vijeka nakon Teslinih eksperimenata. Ponekad je svoj štap punio statičkim elektricitetom i njime dodirivao osobe blokirajući im pokrete.
Interesantna je i priča o njegovom prvom prikazivanju radio-dirigiranog broda u New Yorku kada je zahtijevao da patentna komisija iz Washingtona bude prisutna na demonstraciji. Patent je, naravno, dobio zaštitu 1.srpnja 1898.
Kao i svakom čovjeku i Tesli je uspjeh mnogo značio i volio je pričama o tim uspjesima hraniti mit o vlastitoj genijalnosti: "Moje predavanje učinilo je neopisiv utisak. Teško bi bilo dati Vam ideju kako sam uvažen ovđe u znanstvenom svjetu. Mnoga pisma dobio sam od najvećih duhova…"
Vrlo često može se čuti kako Tesli novac nije značio ništa. To svakako lijepo zvuči, pogotovu kada je riječ o takvom geniju, međutim istina je ipak malo prozaičnija. Odnos Tesle prema novcu bio je vrlo normalan. Novac je bio neophodan za istraživanja, za opremanja laboratorija i, naravno, za svakodnevni život. Tesla o tome jednom prilikom piše svom ujaku: "Ako se ovdje uspije, novca ću steći dosta. Na to ne mislim nu milo bi mi bilo kad bi mogao rođacima pomoći." Ili: "To je slava! Uspjeh je divan u svakom pogledu samo ne u novčanom. Ali i to će naskoro biti. Kad bi imao sad dosta novca da se održim neodvisan mogao bi steći veliki imetak. Nu u položaju u kom se sad nahodim moratiću primiti što dobijem."
Dodatak:
Još jedna kontroverzna priča o Tesli je priča kako je 1912. godine odbio Nobelovu nagradu za fiziku. Kao razlog odbijanja ove počasti navodi se Teslino neslaganje s Edisonom s kojim je navodno trebao dijeliti nagradu. Nekadašnji švedski sekretar Akademije nauka o tome piše:
"Tesla je bio predložen tek 1937. i ispostavilo se da su njegovi radovi na polju elektrotehnike bez sumnje bili genijalni, ali su u ono doba bili zastarjeli da bi mogli doći u obzir. Edison nije, koliko mi je poznato, nikad bio predložen. On je bio odličan tehničar. Njegov doprinos razvitku fizike ne može se smatrati kao epohalan."
Tesla je s Edisonom uvijek bio u dobrim odnosima i smatrao ga je velikom umom koji znanost, vještinom genija, stavlja u službu prakse.
Post je objavljen 15.02.2006. u 18:46 sati.