Marketing
Autobiografija Džonija Štulića (2)
Svega je osim sreće Jugoslavija imala (1)
JA POD STOLOM A POD KIM SI TI VEDRA PJESMA VELI
Kako si mogao agi obećati da ćeš mu
Naučiti magarca za deset ljeta pričati
Seljani će Nasrudin Hodži a on će ma neću
Ga ja naučiti ali morti će prije aga
Odapeti tako početkom osamdeset treće
U Beogradu ušuškam se u društvo tica sve
Ljepotica službenih manekenki ne znaš koja
Je ljepša na svojim sijelima u strogo ženskom
Društvu mene su snosile kao kurve siroče
Tek bude među njima jedna najviša koja je
Zbilja božanstvena bila mene je podsjećala
Usporedimo li malo s velikim na onog
Košarkaša traktoristu Tasića koji je u
To vrijeme igrao samo zato što je najviši
Bio pretpostavljam negdje dva i deset moj prijo
Ali ga u podhodniku čestitog uhvatiše
Gdje viski krade mislim osim visine ničega
Drugog imao nije pa se ni ova vještinom
Nije isticala ampak je vanjštinom blistala
Par godina potom upitam što je s njom pusti
Bre napravio joj neki taksista dvoje djece
I otišao divnu je ucvilivši jebote
To me podsjeća da sam moguće sedamdeset i
Pete gledao u zagrebačkom Domu sportova
Ćosića gdje sa vrha reketa koš zakucava
Svega je osim sreće Jugoslavija imala
Premda dugo je takova dična i potrajala
A kako i ne bi kad su mi na straži a toplo
Ljeto je lijenog nedjeljnog popodneva bilo
Tisuću devetsto sedamdesetčetvrte alo
Kad su mi u vojski kažem snenom pušku ukrali
Šest godina poslije toga sjedimo u travi
Kraj piste sarajevske zračne luke negdje rujna
Mjeseca u trojci čekamo na zrakoplov kući
Nigdje žive duše rano popodne nedjelja je
Vruće u džuboksu na aerodromu imaju
Balkan i Šta da radim a ja grickam travku gledam
Jarom pritisnuta okolna brda omaglicu
Korov i bumbare odnekuda zvuci dopiru
I baš sam svoj na svome kao desetka na kecu
Post je objavljen 15.02.2006. u 17:24 sati.