Marketing
Mačketine su me opet jutros probudile "veselim" hopsanjem po mojim grudima i trbuhu... za popizdit, već mi danima to rade ove tri lujke što su u našoj spavaćoj. Božidar je sada oko 6 mjeseci pa se valjda prvi puta tjera, a Panda i Patuljka su poludile, ne znam kako bih inače protumačila njihovo vijanje, skakanje s ormara na policu, pa na mali ormar, rušenje CD, knjiga, plastičnih boca koje sam poslagala na ormar ne bih li ih koji dan odnijela u Konzum i zaradila 5 kuna.
Ne kužim zapravo što je tako magično u mojim grudima da ih (čak) i mačke vole!? Uopće ne pretjerujem... doslovce se zalete iz drugog dijela sobe i "puf", evo ih hopšu po meni. Ne moram ni spomenuti koliko je cijeli ovaj ritual bolan, pogotovo trenutačno jer sam u PMS-u i grudi su mi kao lubenice.
Ostale mačke su manje-više normalne. Maro i Gomila su na sinuloxu, upalile im se oči i nosevi. Zanimljivo da uvijek istovremeno budu bolesni. Mari sam jučer opet previla nogu - puno mu je bolje ali mislim da mu amputacija ne gine, koliko god to meni teško padalo. Ne znam ni sama... Ljolje i Saša kažu da bi trebalo što prije, da nogu ne zahvati gangrena.
Belki isto nije baš najbolja faza u životu - rana na guzi joj se opet otvorila - bila sam u tri apoteke i ne mogu naći ono... ne znam ni kako se zove... onu vaticu za dekubitus. Jučer sam joj čistila ranu kantarionom, pa ćemo vidjeti.
Tigar je opet napola slijep. Počela sam jučer s kamilicom, ali onda mi je zbrisao i vratio se sav začepljen. Čarli je provalija - pojeo je jučer sam dvije konzerve - nakon toga je dobio proljev a trbuh mu je kao balon. Bunko prigovara da ih ne handlam dobro. Stalno je gladan. Čarli, ne Bunko, mada ni on nije bolji.
Inače, ja jučer dobila prsten! Evo ga na ruki - ruci - cijeli dan ga gledam dok tipkam. Baš čudno, jučer sam pisala kako me Valentinovo nervira a Bunko na neku foru drži do toga kao i do svih praznika, Božića, Uskrsa, Hanuka i slično. Bili smo kod Mupi na kavi i amaru (to već postaje ritual svoje vrste), onda na pici u Mamimiji i onda doma. Trebalo je biti svega doma, ali bilo je glupe svađe ni oko čega kao i inače i gledanja tevea i spavanja.
Ubija me taj umor... ne znam šta bih... već se ujutro budim umorna... ne znam samo od čega. Mama veli, to mi je od života! How deep... pa da se ubijem onda, možda ne bih bila umorna.
Propalo mi i kino večeras pa sam pissed off totalno. Jedino ja mogu ići. Čudno kako se ljudima planovi mijenjaju iz sata u sat i sastanci i premijere uskaču samo tako. Nemam volje ići sama večeras, pa ću pričekati do vikenda i ako nitko ne ide, odoh sama.
Post je objavljen 15.02.2006. u 13:32 sati.