evo nemam kome se ispovijediti pa ću ovdje napisati neke stvari. počet ću od detalja u mom životu kao npr. da sam od malih nogu bila razmaženo derište koje je uvijek moralo dobiti ono što želi... i uspijevalo mi je dok nisam narasla.... nisam imala previše briga i problema kao neki moji prijatelji... nemogu se požaliti da mi je nešto falilo sa strane mojih staraca... što sam starila to sam se više razočaravala u prijatelje, roditelje i moju vlastitu seku... počet ću od roditelja... tata mi je bio uvijek uzor u svemu...moj idol i osoba od povijerenja i pun nježnosti i dobrote... mama je također dobra žena i majka koja zaslužuje nagradu za sve što je trpila s moje i sestrine strane, pa s tatine... tate nikada nije bilo doma jer je uvijek radio negdje dalje od nas... dok nije došao taj dan kada sam ja morala saznati da moj tata ima drugu... šok... mojoj sestri je svejedno jer nije otvorena osoba... ali nema veze takva je ali znam ja da je to i nju povrijedilo... onda moja vlastita sestra je 2 puta bila s dečkom kojeg sam ja voljela... za nepovjerovati... od tada sam izgubila povijerenje u svih jer ako mi to može napraviti vlastita sestra šta onda mogu očekivati od prijateljica... nisam joj ništa rekla jer nisam takva osoba da napadam frendice i sestru zbog dečka... jer kako se kaže frendice ostaju a dečki su danas za sutra... imala sam najbolju prijateljicu koja mi je bila oslonac u svemu, potpora, savjetnica... ali ona je meni doslovno srala za svaku stvar u mom životu koju sam ja krivo napravila, ali znam da frendice za to služe... da te podsjete da si pogriješila, ali kad nekome nešto sereš onda nemoj to ti raditi... jer ona je sve što je meni srala isto radila... ni njoj nisam ništa rekla... sad je u inozemstvu i jako mi fale njeni savjeti i potora unatoč svemu... druge frendice smatram poznanicama koje mi služe za kavu i za zajebanciju... niti jednoj se nemogu povijeriti....a sad ono najteže u mom životu... LJUBAV... u ljubavi sam da iskreno kažem imala sreće... uvijek sam dobila što sam htijela... hodala sam s jednim super dečkom koji mi je ispunjavao svaku moju želju... koji me volio i poštivao... jednostavno bio je predobar...a ja glupača sam ga sjebala i prevarila s drugim... nakon toga bila sam još s par njih isto dobrih ali ja sam uvijek htijela više.... dok nisam prije godinu i 2 mjeseca upoznala jednog koji mi je napočetku bio samo radi sexa... ali nakon 2 mjeseca natezanja ja sam ga zavoljela... sve bi to bilo dobro da nije imao curu par godina... svi su mi govorili da sam luda i da odjebem od takvog tipa, ali ja sam bila uporna i htijela sam ga pod svaku cijenu... kad sam ga viđala izdaleka ja bi već crvenjela, tresla se i leptirići bi mi prolazili kroz trbuh.... bila sam svjesna da od njega nemam ništa osim sexa kad njemu pukne... sve se to natezalo do 9 mjeseca prošle godine kada sam ja jedan dan pukla i dobro razmislila da se više neželim osjećati kao njegova drolja koju on pojebe i odjebe 2 ili 3 tjedna kada mu se opet digne.... i tako si ja našla jednog drugog dečka koji je bio dobar ko kruh u nadi da ću ovog s njim zaboraviti... ali samo moje srce je znalo da kad sam se poljubila s ovim dečkom da sam mislila na drugog... krajem 10 mjeseca ja saznam da je on s curom prekinuo zauvijek.... bila sam sretna kao nikada.... neznam koji klinac mi je bio ali ja sam totalno bila zaboravila da imam dečka i odmah odjurila kod njega.... drugi dan sam odmah prekinula s ovim i prohodala s čovjekom kojeg volim... nije bilo sretnije osobe od mene na ovom svijetu... jer sam htjela da nam bude savršeno.... u sebi sam znala da me ne voli ali sam se svim silama trudila da me zavoli... nisam imala povijerenja u njega zbog njegove prošlosti u kojoj je varao curu na svakom kutu...ali sam pokušavala dobiti to povijerenje... dok nisam shvatila da se uzalud trudim jer me nevoli.... srami se samnom izaći na cugu, neželi da nitko zna za nas... želi se upoznavati sa drugim curama, a kada ja iz zaj... kažem kako mi se sviđa neki drugi naljuti se i počne me napadati... po priči vidite koliko sam se nisko spuštala da ga dobijem jer ga volim...a on mi nevjeruje da ga volim... za valentinovo sam se potrudila da mu napravim nešto za jest i da nam bude lijepo, a on je to upropastio svojim napadima... više neznam što da radim...ali nisam ni ja smeće koje će to trpiti nonstop.... neželim i nikada neću dopustiti da se netko igra mojim osjećajima.... što je previše je previše... on zna da ga ja volim pa me izaziva do krajnje granice... previše ga volim da bi me tako mogao zaj... meni ne treba nitko zbog sexa niti zbog izgleda... ja želim nekoga tko će me voljeti, poštivati, razumijeti i tko će mi biti potpora za neke stvari koje odlučim napraviti... jednostvavno netko tko me se ne srami i tko me voli zbog mene same...
toliko o meni....al sam se napisala...ah moram se nekome izjadati... pozdrav svima.... pogotovo jednoj dotičnoj osobi na koga se odnosi jedan dio bloga
Post je objavljen 15.02.2006. u 12:08 sati.