"Samo onaj koji se naučio vladati nad samim sobom, može biti
gospodar vanjskim stvarima. "
(Quedini)
Danas navečer moj je prvi sat karatea. Još nisam odustao. Uhvatio sam se kako na poslu sanjarim o tome. Koncentracija na posao pati zbog toga. Ipak primat dajem karateu. Zadnji put sam se ovako osjećao prije mnogo, mnogo godina.
Danas u 3 sata ujutro sam dobio potvrdu da radim pravu stvar.
Zazvonio je telefon.
"U tjeskobi ne mijenjaj odluke koje si donio u vrijeme radosti.
Javio sam se. Nisam bio spreman na ono što me čeka s druge strane. Naime, stvarno nisam znao tko bi me to zvao u ovo doba.
S druge strane začuo se nepoznat glas. Muški i prodoran, sijekao je riječi kao mačetom. Pričao je jezikom kojeg nisam razumio, ali za kojeg sam znao da je japanski.
- Oprostite... do you speak english? - pokušao sam, ali se glas nije zaustavljao. U jednom trenutku je stao i upitao me nešto nerazumljivo. Pošto nisam znao odgovoriti, on me opet to upitao. Odjednom je samo poklopio slušalicu.
Ovo je bio zacijelo glas sudbine. Sad sam još uvjereniji da je baš karate ono što trebam.