Ivica Kostelić
srebrna medalja
Zimske olimpijske igre,Torino 2006.
Bogu hvala
Ako je koji sportaš zaslužio medalju,onda je to Ivica!Koliko truda,koliko muka,koliko operacija i nije bilo uzaludno!Toliko je želio tu medalju.Prije dosta godina,(dok još nije bio ni jako poznat),sjećam se,emisije na tv-u,kako je bio u krevetu nakon operacije.Morao je hodati sa štakama,a na zidu je napisao:"Usvojit ću olimpijsku medalju!" i dodao da će sigurno uspjeti,osim ako ne odustane.Pravda je zadovoljena,želja mu se ispunila,snovi su ostvareni!Bogu hvala!
Jedna blogerica,poslala mi je zanimljivu pjesmu o malenim bebama,kojima nije dopušteno roditi se.Zahvaljujem joj i objavljujem tu pjesmu.
Dopusti mu
Dopusti mu da svjetlost dana ugleda
toplinu tvoga pogleda.
Dopusti mu da prvi puta zaplace
da tvoj ga sapat utjesi
na grudi kada ga polozis
da se posve umiri.
Dopusti mu
jer on se tebi raduje
i srce malo udara
tiho ti se udvara
srce ti osluskuje.
Dopusti mu
da krosnje pune ugleda
i ptice iznad krovova
k nebi ruke ispruzi.
Dopusti mu
da prvi svijecu otpuhne
i zazeli zelje sve
uz prijatelje osmjehe.
Dopusti mu
da slusa mora valove
zapjenjene obale
da kaze mama: "Volim te".
O kako je moguce
da tako bice maleno
nebu tako brzo polijece.
O kako je moguce
da netko zivot maleni
u tren oka zaustavi
malu svijecu ugasi.
Htio bi preporučiti da pročitate divno svjedočanstvo,kako je ateist postao vjernik na blogu Haleluja-Skidamo se do kraja i da pogledate dva nova bloga,za koja mislim da zaslužuju pažnju Solinjanka i ljubljena Ana.
Post je objavljen 14.02.2006. u 23:36 sati.