Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/whitewitch

Marketing

...nothing to do with me...

Osoba koju si prvu ugledao nakon dolaska na svijet bila je ona...ona kojoj si bio nov početak nakon već jednog uništenog braka i djeteta...novi život...sićušna bespomoćna beba koja joj je pružala mogućnost da jednog dana ispuni svoje snove...sve ono što je zaista željela, a nije uspjela dobiti...mjeseci su prolazili, a ti si je voljela sve više...tu osobu koju mnogi nazivaju majkom...obožavala si je, bila je zapravo jedina osoba do čijeg ti je zagrljaja i poljupca stalo...kontrolirala je sve u tvojoj maloj glavi kao što zapravo i sve one čine...podmuklo ne razmišljajući o tvojoj budućnosti, onome što ti želiš...planirala je kako ćeš ti jednoga dana ispuniti njene snove...dosegnuti njene zvijezde...tijekom jednog poziva proricateljici saznala je da ćeš ti biti sretna onoliko koliko je ona patila...po tome bi ti trebala bit jedno vraški sretno dijete...a jednoga dana i izgrađena ličnost koju neće gaziti kao što su nju gazili...ali upravo u svim tim težnjama, pokušajima...upala si i ti, a na neki način i ona sama u mrežu, njenu mrežu koja će ostati vaša jedina poveznica jer vrlo je malo ostalo od nekada velike privrženosti...mjeseci su se polako pretvorili u godine...mreža je postajala zapetljanija...ti sama si postala ovisna o uspjehu, ispunjenju njenih snova, njenih, ne svojih...čak i sad kada ti je ostalo još samo nekoliko godina do konačne odluke jedino što znaš je da ćeš ispuniti njena očekivanja, pa makar to bilo jedino što ćeš postići u životu...mislim, realno gledajući...nema smisla sada pokušavati se izboriti za ono što ti želiš, prekasno je...već si gotovo postala ona...ironično je da ti ovisiš o njoj, da je još uvijek jedino što želiš njena pohvala...njen zagrljaj...njeno dopuštenje da živiš...a upravo to zadnje nikada nećeš dobiti dok je ona tu...dok živiš u svojoj sjeni odigravajući njenu surogat dramu...dramu koja nema sretan kraj...kao što ni njen original nije imao, niti će ikada imati osim ako ti to ne promijeniš...a hoćeš, znaš da hoćeš...i dva života biti će uništena, ali to neće biti važno sve dok se nadaš da će mreža nestati...da ćete na kraju ostati samo vas dvije zagrljene bez skrivenih spletki...možda joj jednom i oprostiš...možda...biti će dovoljno da ti kaže da je nisi razočarala...a to se neće dogoditi koliko god se ti trudila...samim tim gubi se ono možda, a nestaje i jedina nada koja te drži u nastojanju da ispuniš očekivanja, da je ne razočaraš...no ti i dalje pokušavaš biti ona, svoja vlastita noćna mora...i bijedna si kao što je i ona bila...i je...
Image hosting by TinyPic

Post je objavljen 14.02.2006. u 23:45 sati.