Htio sam definirati pojam sporta, no shvatih da to baš i nije jednostavno.
Sport je ljubav, volja, odricanje i bezbroj drugih, malih, ali bitnih stvari…
Sport je danas institucija, pogotovo profesionalni sport u kojem nema kompromisa i u kojem samo najjači postaju pobjednici.
Oduvijek sam se divio atletičarima. Godine i godine treninga da bi popravili skok za nekoliko centimetara, godine treninga da bi istrčali 100 metara ispod 10 sekundi. Fantastično. To se zove volja. Neki bi to nazvali ludilom, no oni ne shvaćaju i nikad neće shvaćati predanost sportaša svom snu, svom cilju.
Sport, iako danas velikim udjelom ugušen u politici (čitaj Hrvatska nogometna liga) uspijeva isplivati na površinu i oduprijeti se navali maloumnih degenerika s bemvejima koji novac iz državnog proračuna za sport stavljaju sebi u šupak. No, to nije važno.
To se sve poništi činjenicom da sport živi i uvijek će živjeti.
Evo dođoh do zaključka što je sport:
Sport je kad Janica Kostelić izgubi štap i rukavicu, polomi si ruku i na kraju uspije bit treća, sport je kad Ivica Kostelić ostvari svoj životni san i osvoji olimpijsko srebro iako nije bio favorit, sport je kad Kobe Bryant zabije u jednoj jedinoj utakmici 81 koš (sad svi znaju tko je najbolji košarkaš današnjice), sport je kad na današnji dan neka japanska klizačica padne, vjerojatno si polomi sve ligamente u koljenu, poslije 2 minute odmora odluči s partnerom krenuti ispočetka i osvoji olimpijsko srebro, sport je kad Goran Ivanišević na zalasku karijere osvoji najprestižniji turnir na svijetu Wimbledon.
To je sport.
P.S. Jebeš Valentinovo!
Pozdrav
Post je objavljen 14.02.2006. u 20:32 sati.