U predvečer jedne večeri sjedeći ispod drvolikog stabla (mislim da je bio jablan...ili palma...sve je to slično) sjedila je muška ovca muškog roda (ovac?) i razmišljala kako ima sreće što je vuk još uvijek zauzet u nekoj drugoj bajci pa može mirno sjediti sjedeći i razmišljati.
Tada mu iznenada priđe kornjača (iznenada kako to samo kornjače znadu).
Ovac: "Jesi li ti vuk?"
Kornjača: "Nisam."
Ovac: "Pa što onda radiš ovdje u priči o ovcama i vukovima?"
Kornjača: "Ne znam. Možda otkrijemo na kraju ove priče."
...minuta šutnje...
Ovac: "Onda mora da si ovca. Ali brate, čudno izgledaš. Da ti ipak nisi vuk u janjećoj koži?"
Kornjača: "Hm...nisam...mislim da to nije poanta ove priče."
Ovac: "Aha. Hoćeš da se napušimo?"
Kornjača: "Oke..."
...par minuta kasnije...
Ovac: "Mislim da znam u čemu je fora - imaš li ti zeca s kojim se utrkuješ?"
Kornjača: "Ja jesam zec."
Ovac: "Nisi, ti si napušena kornjača."
Kornjača: "Bar nisam produkt Velikog Incesta 2005. (VI 2005)"
...par minuta kasnije...
Nenadano dolazi druga ovca (ovca 2)
Ovca 2: "Braco?"
Ovac: "Majko?"
Ovca 2: "Kaže stric-bratić-sestra da je vrijeme da dođeš na ručak."
I svi su bili fluffy i pasli do kraja života.
Osim kornjače.
Kraj.
Post je objavljen 14.02.2006. u 23:48 sati.