Marketing
Čežnja
Osjećam da je tu. Izluđuje me. Budi u meni nešto neobično, neljudsko. Spremna sam učiniti nešto zbog čega bi mogla kasnije požaliti. A zašto? Ni sama ne znam čime bi opravdala svoje ponašanje. Jednostavno, znam da ovako više ne mogu, jer je bol prejaka. Patim. Patim, ali se ne predajem. Znam da mogu to. Znam da mogu izdržati do kraja. Plaši me da ću, popustim li ovim snažnim, gotovo luđačkim napadajima čežnje za nečim boljim, višim, nečim što sam možda imala, ali sam izgubila postati netko...Luđak koji sam ne zna što zapravo želi. Svi mi patimo iako ne znamo zašto. Osjećamo snažnu čežnju, bol koja nas koči i onemogućava nam normalan život, život kakav bi mogli živjeti. Da, mogli bi, ali ne želimo. Borimo se sa svojim osjećajima...Ili ih ustvari nemamo.
Ne volimo, ne mrzimo, već sami sebi postajemo teretom. Čovječanstvo nam je strano i nerazumljivo, te se osjećamo iznimkom. Teško se boriti kad ne znaš ko ti je protivnik, a upravo nam se to događa. Ne znamo što nam nedostaje i patimo. Ima nečeg zbog čega se bojim prepustiti tom osjećaju, zbog čega ga ne volim. Možda je ona poput droge i lako se naviknuti na nju, ne moći zamisliti život bez nje, ne osjećati da patiš. U tom slučaju sam sretna što ju još uvijek prepoznajem. Strašan je to osjećaj, teško ga je opisati. Ali pobijedit ću ga, znam da hoću.
Mateja
Post je objavljen 14.02.2006. u 17:07 sati.