MILENIJSKA FOTOGRAFIJA
Na ravnici južno od Zagreba okupili se svi Hrvati i pripadnici ostataka manjinskih naroda. Na posebno građenoj platformi visine sto i pedeset metara ustoličio se Šime Strikoman, fotograf iz Vodica, s posebnom namjenskom fotografskom opremom. Jedinstveni fotoaparat snima negative veličine 750 X 350 mm na posebnom sitnozrnatom filmu, velike osjetljivosti i razlučivosti, tako da će se moći razabrati i prepoznati svako pojedinačno lice na fotografiji koja će biti razvijena na sedamdeset i pet metara dugačkom i trideset i pet metar visokom fotopapiru. Jedan primjerak fotografije bit će pohranjen u Arhivu Hrvatske, jedan poklonjen Papi, a po jedan će biti uručen svakom predsjedniku neke prijateljske države, kralju ili sultanu koji dođu posjetiti Zagreb ili Dubrovnik.
U prvom redu u sredini poredani su "barakaši", državotvorni udbaši i kosovci, zastupnici svih saziva sabora, bivši i sadašnji čelnici svih političkih stranaka, Beljo, Gugo, Milas i ostali pripadnici hrvatske emigracije koji ni nakon nekoliko decenija nisu naučili jezike zemalja u kojima su živjeli, a zatim se vratili u Hrvatsku da je uvedu u svijet, te pripadajuća politička spadala i klaunovi. Razaznaje se tu i Ivica Mudrinić s nečuvenim patentima, Jure Radić s nacrtima za mostove, ministar znanosti prepunih džepova razglednica koje su mu iz svijeta poslali Mario Jurić, Željko Ivezić i drugi genijalci za koje se u svijetu trgaju, a u Hrvatskoj se ionako ne zna što bi s njima, Zlatko Canjuga s kategorizacijama hrvatskih stekliša (što god to bilo), krpine, bage, bege, bulje i brabonjci, šošići, vukojevići, đodani, bakovići i brajše, te dugi niz ostalih uvaženih baraba. U drugom redu, na čelu s Vladom Zecom, dvije su stotine familija koje su se obogatile preko noći, vlasnici poduzeća na Kajmanskim otocima, članovi upravnih odbora poduzeća u egzotičnim zemljama, kamatari, mafijaške obitelji, dični pripadnici Legije stranaca, šverceri i dileri, zavičajni klanovi i zaštitarske firme. Nakon njih slijede manekenke, misice, glumice, fotomodeli i voditelji televizijskih talk-showova, državotvorni novinari, hrvatujući znanstvenici i pravovjerna inteligencija, sedam tisuća članova Društva hrvatskih književnika i kandidata za članstvo, raspomamljeni lingvisti, te uskrslo hrvatsko plemstvo i najraznovrsniji hoštapleri. Zamjetljiva je grupacija ratnih veterana s postraumatskim sindromima, domoljubnih udruga, čuvara gradskih stanova i pingvinima nalik crkvenih lica. Pored njih su kohorte Bad Blue Boysa, Torcide i ostalih navijačkih vandala, kao i osoblje zdravstva u kolapsu s obiteljima. Oko visokih, upadljivih zastava okupljeni su pripadnici tajnih službi u fosforescentnim vjetrovkama, nakon kojih slijede osamdeset i sedam redova onih koji su potkopavali jednoumlje na sve načine, jurline i konvertiti, te bulumente sluđenih penzionera i nezaposlenih. Tu su i kola upropaštenih obrtnika, opelješenih malih dioničara, djelatnika koji ne dobivaju plaću i drugih časnih muževa koji su uzdanica sistema, te tu i tamo poneka šačica očajnih marginalaca zdvojnih čime li su oni sve što ih je snašlo zaslužili. Veličanstveni skup je obogaćen i s tri i pol milijuna državotvornih duhova raznoraznih izvora i provenijencija i nekoliko krokodila. Sve u svemu, preko osam milijuna hrvatskih državljana!
Naravno, što dalje, to će se slabije razaznavati, ali s dobrim povećalom, negdje oko Kravarskog, sasvim u pozadini, moći ćete vidjeti i mene kako se smijem.
Post je objavljen 14.02.2006. u 14:52 sati.